Imunitet (ili čime se boriti protiv raznih baja!)

Današnji post bi trebao sadžavati nešto vezano za kuhinju i kuhanje, ali obzirom da nam je sezona gripa, prehlada, virusa i bakterija pred vratima htjela sam sa vama podijeliti naše iskustvo u borbi sa raznim dosadnim bajama.

Ako vam dijete provodi određeno vrijeme u grupi, vrlo je mala vjerovatnoća da će se uspijeti odbraniti od 'standardnih' baja kao što su one što uzrokuju pljuskavice (varičela), šarlah, i sl. Ali sa virusima se ipak može boriti ojačavanjem imuniteta, pa se slinjenja, kašljanja, upale grla, mogu svesti na minimum.

Ovo je naša strategija koja je upalila kod duoBRO (prije ovoga je svakih 20ak dana bilo nešto, nakon primjene ovih dodataka, 8 mjeseci nije bio nikako bolestan, hvala Bogu, sve do strašnog ljetnog stomačnog virusa kojem su vrlo rijetki uspjeli pobjeći):

1. prepeličije jaje + pekmez od jabuke + mlijeko - sve umućeno zajedno
2. vitaminski sirup (mi koristimo dr.Theiss) + prava matična mliječ (dozirana prema težini djeteta sa pauzama prema preporuci)
3. med + izrendani đumbir
4. imunoglukan (doziran prema težini djeteta sa pauzama prema usputstvu)
5. kozije mlijeko + kravlje mlijeko + riblje ulje (pravo, ne perlice)
6. chia sjemenke

duoSIS nije uzimala sve od navedenog, nego samo ono što je obzirom na svoj uzrast mogla.

Naravno, nismo im nikada davali sve odjednom, nego raspoređeno tokom cijelog dana.

Postoje razne stvari koje mogu pomoći za osnaživanje imuniteta, ali ja želim samo napisati šta je nama upalilo. Da li je samo nešto od navedenog bilo dovoljno, ili je fol u kombinaciji svega, ne znam, ali eto, možda nekome pomogne.

Šta ćemo danas kuhati?

Koliko mama, a i tata, mrzi pitanje šta ćemo danas ručati? 

Od kako sam se, što moj dragi kaže, prokuhala, meni to pitanje nije smetalo. Međutim, u zadnje vrijeme mi sve više smeta. Pogotovo od kako sam, svojom krivicom, postala dio nekoliko projekata, pa je naravno vremena sve manje. 

Uglavnom, kako bi sebi olakšali život, duoTATA i ja smo se dogovorili da ćemo pokušati u jednom navratu praviti ručak za dva dana. OK, neće to svaki put biti moguće, jer ipak skuhati makarone pa ih ostaviti za sutra baš i nije dobra ideja, ali možemo barem pokušati sa nekim jelima sebi na ovaj način olakšati.

Da bi se uopšte upustili u realizaciju ove ideje moramo ipak imati planer za sedmični jelovnik. Tih planera na mreži možete naći u raznim varijantama, ali obzirom da onih na našem jeziku skoro i nema, ja sam napravila jedan takav, skroz osnovni. Meni baš takav treba, bez džidža midža, ukrasa, krasnopisa i sl. :)

Ako vam se sviđa i ako mislite da vam može poslužiti, slobodno klik na link ispod slike i sebi ga spasite.

 download

I evo dodatno našeg plana za naredne dvije sedmice.

Možda odmah možete primjetiti da postoje određena ponavljanja u ovim jelovnicima. Npr. srijedom je svaštaraš čorba (u mesnu vodu ubačeno svo moguće povrće koje trenutno imamo). To je zato što je u vrtiću srijedom pasta (duoBRO je jede suhu bez ičega, a duoSIS i nije neki ljubitelj pa je skoro i ne pojede), pa onda kod kuće trebamo 'smokriti crijeva' :) Četvrtkom nam je riba, jer u ribarnicu oglavnom sva riba dolazi četvrtkom. Aha, i nemojte se dati zbuniti i misliti da ja svake subote pravim pitu :) Ne, ne... to nas moja majka (nana, nena, baka, nona, kako god da zovete vašu) pripazi svaki vikend. Nekad i ne bude iznenađenja, pa se onda nakako drugačije snađemo.

Sva jela se uglavnom brzo prave i naravno moraju biti takva da će ih djeca pojesti (znači neke npr. salatice za nas nisu opcija, ili neka egzotična ili ljuta jela)

I da, ovo su ideje samo za ručak. Obzirom da djeca idu u vrtić sve ono što pojedu dok su tamo, ja smatram doručkom :) onda kod kuće jedu nešto od ovih jela, i još jednom pred spavanje imaju obrok koji u nekoj varijanti sadrži voće (pa to može biti mali sendvič i jedna cijela voćka, ili je to neka voćna kašica, uglavnom nešto sa voćem) Znam da i nije baš najbolja ideja jesti voće pred spavanje, ali mi nemamo izbora i do sada nam ovakva organizacija odgovara.

Ako nešto od ovoga želite i sami isprobati, a volili bi imati i recept, slobodno u komentarima napište za šta, i obećavam u nekom od narednih postova sve ću fino napisati, popraćeno njami slikama, naravno. 

Vrijeme je za sadnju

Meni sve biljke umiru. Čak i kaktusi. Znači baš mi ne ide briga za biljke.

Ali iz nekog razloga sam upala u fol u kojem želim imati mnogo zelenila u svom okruženju, pogotovo onog koje se može i pojesti :) Obzirom da ne živimo u kući, jedino čim mogu zadovoljiti tu želju je žardinjera na balkonu koja je, istini za volju, povelika, i još dodatno nekoliko saksijica. 

Ono što me još više potaknulo da se malo više posvetim ovoj ideji je ovaj post. Nekako sam ga taman procitala kada sam se zahuktavala za ovu ideju. Uz to sam bila na nekoliko predavanja iz povrtlarstva koje je organizovala opština u kojoj živim (ok, u cilju osposobljavanja ljudi za samozapošljavanje, ali generano su svi zainteresovani bili dobrodošlli).

I tako, kad zagrebete negdje, u nešto nepoznato, otvori se skroz novi svijet. Zaista sam mnogo naučila i sve mi je to super super zanimljivo. Zato sam odlučila moje početničko iskustvo podijeliti ovdje. Samo da napomenem da ne očekujete čuda, niti neke super korisne savjete. Još uvijek ja pojma nemam, ali želim pokušati i sigurna sam da ću u narednom periodu svašta naučiti dok se budem brinula za razne biljkice :)

Za početak smo djeca i ja pripremili zemlju u spomenutoj žardinjeri. Kupili smo novog substrata (već sam se počela šicati novom terminologijom :) ) i dodali smo neko, navodno, organsko, domaće gnojivo (pisalo je od kalifornijskih glista :) ) Očistili smo korjenje koje je ostalo od predhodne godine, malkice sve prekopali i zalili sa vodom, eto čisto da ne bude suho iako još ništa nismo posadili.

Pored ovoga, posadili smo sjeme paradajza, odnosno hoćemo da napravimo svoj rasad. Opasni smo pravo! :) Odlučila sam da neću kupovati one specijalne spremnike, nego ćemo iskoristiti školjke i ljuske od jaja.

Djeca su imala zadatak da napune zemljom sve 'posudice'.

A onda smo sve pripremili za ubacivanje sjemena (sjeme sam kupila u poljoprivrednoj prodavnici i to Volovsko srce - možda nije najbolji izbor za balkon, ali Volovsko srce nije hibrid nego sorta, a svo ostalo sjeme koje se moglo kupiti su bili hibridi - o razlici možda budem pisala neki drugi put).  

duoBRO je naravno mnogo pomogao.

I onda smo čekali.

Nažalost, pokušaj iskorištavanja ljuske od jaja je bio neuspješan, jer su ljuske počele smrditi, i morali smo ih iznijeti na balkon. Trebam li spominjati da je grozno zahladilo, skroz nenormalno za ovaj period godine?! Sjeme i rasad moraju biti na temperaturi od 25C, tako da smo čekali da proklija sjeme koje smo ostavili u kući, na prozorskoj daski.

Za par dana su se pojavile malene stabljikice, sa skroz malenim listićima, a prije par dana su izgledale ovako.

Sada su se počeli pojavljivati dva nova listića. Kada oni malo narastu, prebacit ćemo rasad u veće čaše, i tek onda na balkon. Vidjet ćemo još kako će to sve proći, ali mi se nadamo najboljem.

Imam u planu da zasadimo još neke biljkice, ali o tome u drugom postu, kada stignu topli dani. Valjda će ova zima napokon odustati...

Nešto o djeci, doktorima i antibioticima

Zaista se trudim ne čitati, a pogotovo ne promovirati negativne vijesti. Mislim da razni portali rade isuviše dobro taj posao. 

Međutim, kada se u životu sretnete sa situacijom koja nikako nije dobra za vas, a pogotovo ako nije dobra za vaše dijete, onda se osjećam dužnom ipak podijeliti takvu informaciju. Ipak neću otkrivati identite ljudi koji su uključeni u ovaj slučaj, iako bi možda trebala imenovati one koji svoj posao ne rade kako bi trebali. Moja namjera je samo povećati dozu opreza i podstaknuti provjeru i informisanje o bilo čemu.

Evo o čemu se radi...

Malena kćerkica mojih prijatelja je dobila visoku temperaturu sa svim popratnim simptomima kao što je slinjenje, kašljanje, malaksalost. Naravno odveli su je na pregled u pripadajući dom zdravlja. Doktorica koja ih je primila je pregledala dijete i konstatovala da ima jaku upalu grla i prepisala joj antibiotski sirup. Pri tome nije čak ni pitala koja je težina djeteta, da ne spominjem da je nije izvagala u ordinaciji. Nalaz krvi nije ni spomenula. Manje-više sve standardno... Roditelji su otišli u apoteku, preuzeli propisani sirup bez komentara o količini i o učestalosti davanja sirupa.

Predpostavljate kuda ovo vodi?

Kada su stigli kući, mama je detaljno pročitala upustvo o upotrebi i zaključila da je prepisana doza u odnosu na težinu djevojčice, blago rečeno, prevelika. Naime, prema uputstvu za dijete njene težine dnevna doza ne bi trebala prelaziti 250mg, a prepisano joj je 750mg!!!

[source]

Ipak, mama joj je dala ovu dozu, jer naravno smatra da doktori savjesno rade svoj posao i bolje znaju od roditelja. Ipak, sumnja je ostala i sutra se posavjetovala sa prijateljicom koja je farmaceut. Ona joj je potvrdila da prepisana doza ne odgovara niti uzrastom, niti kilažom koju djevojčica ima. Nakon konsultacija sa još jednim farmaceutom, smanjili su dozu sa 3x4ml na 2x3ml - znači dulpo manji unos u toku 24 sata.

Nije mi cilj dovoditi u pitanje rad i odluke koje doktori, pogotovo pedijatri donose, ali smatram da treba upozoriti roditelje da se raspituju, da provjeravaju, pitaju i razjasne sve što im nije jasno. Naravno da je teško racionalno razmišljati kada imate bolesno dijete i naravno da ćete poslušati sve što vam doktori kažu, ali ipak... I da, sigurno ćete naići na mnogo komentara kako se 'pravite pametni', ali u cilju zaštite sebe i svoje porodice budite pametni i uporni koliko god možete i trebate.

Htjela bi još dodati da u ovoj konkretnoj situaciji šteta nije velika. Naime, prevelika doza antibiotika neće prouzrokovati velike probleme, osim što će još više narušiti ionako krhak imunitet male djece i naravno dovodi do sigurne pojave proljeva. Ali, ovakve situacije ipak šalju alarm!

Yoga za malu raju

Jednom sam negdje, sasvim slučajno kupila ovu knjigu:

Little yoga

I iako moj susret sa jogom nije bio toliko uspješan (u toj priči sam bila samo 2-3 mjeseca) ovo mi se učinilo kao nešto super zanimljivo za djecu. I nisam pogriješila.

Kombinacija osnovnih joga pozicija i životinja na koje takve pozicije najviše podsjećaju je sigurno dobitna. Tako je u slikovnici asana Drvo (Vrkšasana) ustvari Ptica, asana Mačka (Mardžari) je naravno Mačka, a npr. Vjenac (Malasana) je Žaba. Mi prilikom svakog vježbanja dodajemo i zvuk, pa se čuje av-av, mjau-mjau, kreke-kreke, tvit-tvit, itd :)

duoBRO je već ekpert u jogi koju prati ova slikovnica i sad već može i sam sve uraditi. duoSIS nam se već sada pridružuje, jer naravno šta radi veliki braco, mora i ona. Čak ovako mala (17 mjeseci) dosta toga može pratiti. 

Ukoliko ste u mogućnosti, toplo savjetujem kupovinu ove slikovnice. 

Ukoliko ipak niste, evo opisa nekoliko nama najzanimljivijih pozicija, ali imajte na umu da je ipak sve mnogo zanimljivije kada imate i slike pored sebe:

1. Leptir - stojite (mi ipak trčimo) i podižete ruke gore-dole. Obzirom da ovdje nemamo neki glas, onda pjevamo: butterfly, butterfly, butterfly...

2. Lav - sjednete 'pod turski', ispravljenih leđa, ruke ne koljenima, plazite jezik i kažete: aaarrrrrrgggg!

3. Pas - stanete uspravno, a zatim rukama naslonite na pod. Mi se ovako i krećemo po kući i naravno govorimo av,av

4. Mačka - koljena i ruke na podu, i leđa treba izvijati gore-dole
5. Ptica - stojite uspravno, ruke ispružene u stranu, jedna noga savinuta i naslonjena na drugu. Ovdje je glas naravno: tvit-tvit
6. Žaba - čučnete sa raširenim koljenima, ruke ispred, i možete i skakati i glasati se kreke-kreke
7. Majmun - stanete uspravno i samo rukama spustite do poda, ali ne dodirujete rukama pod. Moji majmunčići trče kroz kuću i kažu: u-u, u-u, u-u...

8.Miš - nogu savijenih ispod trupa i ruku pored tijela, legnete na pod.

9.Odmor - lezite na leđa, ruke pored tijela, i malo se odmorite.

Dodatno smo ovu slikovnicu iskoristili da naučimo i sve engleske nazive za životinje koje treba imitirati. 

Eto...Malo vježbica u kući, dok ne budemo mogli napolje, nikad nije naodmet.

Overjoyed!

Doesn't take much to make this kid overjoyed :)

Just take him to the rails and find some trains and wagons, and he will even pose for photo (although he hate's it). If only I knew he will be so 'cooperative' I would avoid Angry Birds t-shirt, but nevermind,  I'm so happy cos duoTATA made these...

Kako rasporediti okvire za fotografije

Spominjala sam ranije kako smo ove godine krečili. Predpostavljam da svi znate kakve sve radove to donosi. Još ako paralelno radite na pripremama nekih aktivnosti, kao npr. odlazak na odmor, priprema djeteta za vrtić, nabavka polica za biblioteku i sl :), onda se to sve pretvori u ludnicu, kojoj se kraj ne nazire.

Ipak, nakon nekog vremena, sve počne dolaziti na svoje. Ja sam napokon u toj fazi. JUUPIIII!!!

Prije par dana sam završla projekat vezan za izmjenu okvira i fotografija koje se nalaze u našem hodniku. Krečenje je donijelo novu boju pa je spram toga trebalo i sve ostalo 'adaptirati'.

Iskreno da kažem i nije mi se to mjenjalo. Duuugo su me uveseljavali ti šareni okviri, odmah pri ulasku u stan. I fotografije koje su se tu nalazile su mi bile drage (osim možda dvije kojima nije bilo tu mjesto, ali eto, ostale su). Ipak došlo je vrijeme da se i taj 'kutak' stana osvježi :)

Prvo na redu je bio odabir okvira koji će mi trebati, odnosno koje ću zadržati i njihovo bojenje. Izbor se sveo na ove, i na još jedan dugački koji ste već vidjeli, ako pratite ovaj blog, u postu o slikanju bebe kako raste (u tom okviru je bila neka grafika za koju sam sigurna da u skorije vrijeme neće naći mjesto na našim zidovima, pa sam je izvadila, smotala, stavila u fotrolu i ostavila da čeka bolja vremena za nju, a okvir iskoristila).

Okviri nisu bili u lošem stanju tako da i nije bilo potrebno šmirglanje. Samo sam ih dobro očistila. Obojila sam ih mat autolakom (u FIS-u je jedna boca oko 5 KM).

Nakon što su se osušili, počela sam smišljati kako da ih rasporedim. Predhodna postavka je bila manje-više 'ad-hoc', jer svaki je okvir bio drugačiji, pa je neki nabacani fol bio čak i poželjan.

Sada je to ipak malo drugačije.

Označila sam na podu odprilike prostor koji imam na zidu pa sam probala nekoliko varijanti.

Nekako mi se najviše svidjelo da imam tu neku glavnu vertikalnu liniju (označena crvenom) oko koje se 'redaju' okviri. Ako budete u prilici da radite nešto slično moj je savjet da uvijek zamislite gdje bi ta glavna linija trebala biti, i onda prema njoj redate okvire. Može biti i horizontalno postavljena, sve zavisi sa kojim prostorom raspolažete.

Nakon ovog koraka sa odabrala slike koje će tu i stajati. Već sam imala neku užu selekciju, pa je samo trebalo odabrati finalne i podesiti dimenzije.

Eh sad, pošto je dosta okvira netipičnih dimenzija, ja sam velike formate složila tako da se mogu odprintati na A1 photo papiru. U galeriji BlackBox sam to i odprintala. Ako vas zanima evo link

Naš finalni rezultat izgleda ovako:

I evo za kraj, vidite da sam ubacila i dvije 'inspiracije' i baš mi se sviđa svaki dan to pročitati.

Obje sam sama napravila, ali jednu sam baš pođonila, tj. napravila sam je isto kao što je ona koju sam pronašla negdje na pinterestu, pa vam tu ne mogu dati da spasite, ali za drugu sam samo iskorisitila riječi, a dizajn je moj, tako da, evo, ako vam se sviđa, slobodno je sebi odprintajte

download

Nadam se da sam vam dala inspiraciju i poticaj da vam prazni okviri više ne stoje prazni ;) 

Etno selo Čardaci i 'family photo shooting' test

Sve ispod napisano predstavlja isključivo moje mišljenje i nikakvu naknadu ne dobivam u zamjenu za napisani komentar.

Možda bi bilo dobro da ovo napišem na engleskom jeziku, jer bi onda moglo koristiti nekim strancima, ali budimo realni, većina ljudi kojima će ovo biti zanimljivo je iz BiH, a obzirom da je ovo moja prva recenzija (ili nesto što bi trebalo nalikovati recenziji) neka bude na bosanskom :-)

I tako smo mi prošli vikend napokon otišli u etno selo Čardaci.

Imali smo naum to uraditi i ranije, jer smo od nekoliko prijatelja saznali da je lijepo i vrijedno putovanja. Ali taj prvi je plan je propao. Čak šta više, bio je totalno razočarenje. Naime, htjeli smo iskoristiti ponudu koja je objavljena na nekoj od onih stranica sa kuponima. Sreća da smo ih kontaktirali prije same kupovine, jer bi nam pare propale. Uposlenik koji se javio nije čak ni poslušao pitanje, nego je odmah na spomen kupona odgovorio da nema mjesta niti za jedan vikend u narednih 2 mjeseca! Ooookkkeeejjjj?!?!?

Ali nisam dozvolila da nas ovaj prvi kontakt natjera da nikad ne odemo, pa smo otišli na 'obdan' :-)

Pri samom ulasku sve izgleda jako lijepo i simpatično. Malene kolibice sa slatkim prozorčićima, ograđene bašticom punom cvijeća... ali ni jednoj kućici se ne može prići ako istu ne iznajmljujete.

Kafić, odnosno pivnica, što se nalazi kod onih visećih kišobrana, izgleda ok, ali nekako se i ne uklapa u tu cijelu etno priču, sa viskim barskim stolicama (mi nismo ulazili, možda je unutra ljepše) Kišobrani su preslatki. Jedna od onih stvari kad ih vidite pa se morate nasmješiti :-) samo mi nije jasno zašto nisu rašireni?! I budu li takvi ikad? Jer koliko sam slika upratila iz ovog etno sela, nisam ni jednu vidjela sa raširenim kišobranima.

Hodajući dalje preko drvenog mosta nalazi se vodenica i restoran Kod mlina. O restoranu imam samo riječi hvale. Sve je naravno u drvenom fazonu i jako je ugodno, pogotovo ako uspijete zauzeti sto na terasi. Iako je bila gužva i nesnosna sparina, konobari su bili više nego ljubazni. Brzi i uslužni. Možda nekoga i nije briga, ali wc je odličan, čist, mirisan i sa potpunom logistikom :)

Za cijene ne mogu reći ni da su skupe, a ni da su jeftine. Ja sam konkretno jela file pastrmke i zaista je bilo ukusno. Porcija je prilično velika i koštala je 15 KM.

Ima tu i mala šetnica, pa možete napraviti mali krug oko ribnjaka, a čini mi se da ima i neka opcija da sami ulovite ribu.

Moja najveća zamjerka na ovo mjesto je što ne postoji ništa namjenjeno za djecu. Big dislike! Toliko čuda napravljenih od drveta, a da nisu mogli napraviti ljulju, klackalicu ili barem ograđeni pješčanik koji je za dosta djece sve što im treba da se zabave. Pošto nije bilo nikakog parkića, a vodeni park Ribica, koji se nalazi u sklopu sela (mada mi ni to nema neke veze jedno s drugim) je odmah do restorana, duoBRO nam je probio glavu sa moljakanjem da ide na bazen!

Eh sad, najpozitivnija stvar ovog izleta je to što smo se nas četvoro natjerali da se 'matchy matchy' obučemo i pokušamo napraviti nekoliko porodičnih fotografija, tj. da probamo iskoristiti to okruženje. Ujedno je to bio test za porodično slikanje koje planiramo napraviti uskoro.

Nije bilo skroz uspješno, jer je stvarno bilo sparno pa smo se malo unervozili, ali evo, ja sam zadovoljna sa ovim.

Finalno da zaključim da ako idete bez djece, po mogućnosti na ručak i kratku šetnju, a da to bude u malo drugačijem ambijentu, onda ovo mjesto ima moje preporuke. Ali ako vodite djecu sa sobom, onda budite spremni na to da ćete ih nekako morati zabavljati i da mjesto nije baš 'kids oriented' pa je možda ipak bolje da idete negdje drugo (etno sela su se pojavila kao gljive poslije kiše i znam da ih ima i sa drugačijim konceptom ;) )

4 generations

Remember how I promised to show you a International woman's day present which we made for my mom and grandma?! Well here it is

I've seen this idea long time ago and thought how amazing it is. 

As soon as duoSIS was born, and my grandma visited us, we took the photos with the frame. But we waited for little girl to grow, so she would be able to sit, because like that she would look better on the photo then as baby laying down.

Anyway, this it the final result and I can't express with the words how happy I am to have photo like this :)

I must say, you have to be very lucky! First of all you must have 4 living generations of a family, AND you have to be lucky enough to have them all in same gender. Of course, you can make a photo with 'boys and girls' but I think it wouldn't be so impressive.

If you are among those lucky ones who can still have photo like this, feel free to contact us, we will help you to make it ;)

Have a nice day.

So it begins...

Blogland here we come!!!

We hope this will be one fun journey...

According to the blog schedule this should be post with just one (or more) photos, but since it is the first post, I guess it would be nice to at least introduce ourself.

So, we are just regular family, mom, dad, little boy and baby girl and we try to live this life like it is an roller coaster ride: full of excitement, laughs, joy and happiness, because this life really is like roller coaster ride, it passes too fast.

Anyway, here, on this spot in Blogland, mostly DuoMAMA, but sometimes DuoTATA, will share some bits and pieces from our little life. Hope you will like it and keep coming here for a quick reading, looking at some pretty pictures and finding inspiration.

Feel free to comment (please be gentle :) ), make a suggestions, ask questions, or contact us by email or any other social media you prefer.

Have a nice day.