Vrijeme je za sadnju

Meni sve biljke umiru. Čak i kaktusi. Znači baš mi ne ide briga za biljke.

Ali iz nekog razloga sam upala u fol u kojem želim imati mnogo zelenila u svom okruženju, pogotovo onog koje se može i pojesti :) Obzirom da ne živimo u kući, jedino čim mogu zadovoljiti tu želju je žardinjera na balkonu koja je, istini za volju, povelika, i još dodatno nekoliko saksijica. 

Ono što me još više potaknulo da se malo više posvetim ovoj ideji je ovaj post. Nekako sam ga taman procitala kada sam se zahuktavala za ovu ideju. Uz to sam bila na nekoliko predavanja iz povrtlarstva koje je organizovala opština u kojoj živim (ok, u cilju osposobljavanja ljudi za samozapošljavanje, ali generano su svi zainteresovani bili dobrodošlli).

I tako, kad zagrebete negdje, u nešto nepoznato, otvori se skroz novi svijet. Zaista sam mnogo naučila i sve mi je to super super zanimljivo. Zato sam odlučila moje početničko iskustvo podijeliti ovdje. Samo da napomenem da ne očekujete čuda, niti neke super korisne savjete. Još uvijek ja pojma nemam, ali želim pokušati i sigurna sam da ću u narednom periodu svašta naučiti dok se budem brinula za razne biljkice :)

Za početak smo djeca i ja pripremili zemlju u spomenutoj žardinjeri. Kupili smo novog substrata (već sam se počela šicati novom terminologijom :) ) i dodali smo neko, navodno, organsko, domaće gnojivo (pisalo je od kalifornijskih glista :) ) Očistili smo korjenje koje je ostalo od predhodne godine, malkice sve prekopali i zalili sa vodom, eto čisto da ne bude suho iako još ništa nismo posadili.

Pored ovoga, posadili smo sjeme paradajza, odnosno hoćemo da napravimo svoj rasad. Opasni smo pravo! :) Odlučila sam da neću kupovati one specijalne spremnike, nego ćemo iskoristiti školjke i ljuske od jaja.

Djeca su imala zadatak da napune zemljom sve 'posudice'.

A onda smo sve pripremili za ubacivanje sjemena (sjeme sam kupila u poljoprivrednoj prodavnici i to Volovsko srce - možda nije najbolji izbor za balkon, ali Volovsko srce nije hibrid nego sorta, a svo ostalo sjeme koje se moglo kupiti su bili hibridi - o razlici možda budem pisala neki drugi put).  

duoBRO je naravno mnogo pomogao.

I onda smo čekali.

Nažalost, pokušaj iskorištavanja ljuske od jaja je bio neuspješan, jer su ljuske počele smrditi, i morali smo ih iznijeti na balkon. Trebam li spominjati da je grozno zahladilo, skroz nenormalno za ovaj period godine?! Sjeme i rasad moraju biti na temperaturi od 25C, tako da smo čekali da proklija sjeme koje smo ostavili u kući, na prozorskoj daski.

Za par dana su se pojavile malene stabljikice, sa skroz malenim listićima, a prije par dana su izgledale ovako.

Sada su se počeli pojavljivati dva nova listića. Kada oni malo narastu, prebacit ćemo rasad u veće čaše, i tek onda na balkon. Vidjet ćemo još kako će to sve proći, ali mi se nadamo najboljem.

Imam u planu da zasadimo još neke biljkice, ali o tome u drugom postu, kada stignu topli dani. Valjda će ova zima napokon odustati...

Learning shapes with marshmallows and toothpicks

Ovo je jedna super aktivnost u kojoj mogu uživati i malena i veća djeca. 

Sve što vam treba je kesa marhsmallow bonbona i nekoliko čačkalica (u ovisnosti koliko se zaigrate, moglo bi vam zatrebati puno čačkalica :) )

duoSIS je bila jednako zainteresovana za ovu igru, kao i stariji braco. Naravno, nije mogla razumjeti šta to ustvari pravimo, ali se super zabavila bockajući bonbone (napominjem da manju djecu pozorno pratite, jer ipak se igraju sa bockavim čačkalicama)

Dok pravite oblike možete razgovarati o tome koliko svaki oblik ima stranica, koliko ima uglova. Nemojte misliti da to predškolska djeca ne mogu shvatiti. Mogu! Pogotovo ako im se prezentuje u ovom obliku gdje će sami napraviti oblik, a ne samo vidjeti ga na papiru.

Malo sam pomogla pri pravljenju kocke, jer je ipak trebalo preći u 3D prostor.

A najbolje od svega je bilo što ove bonbone tako dobro mirišu (zato su im nosići zaljepljeni za kocku) :)

Za dodatnu inspiraciju pogledajte ovaj link. Zaista možete podstaknuti male arhitekte i njihovu maštu. 

Mi ćemo sljedeći put koristiti upravo manje i šarene gumene bonbone. 

Pošaljite nam sličicu vaših konstrukcija, ako ih budete pravili. 

Mali eksperimenti - 'vulkanska' reakcija

Oper smo eksperimentisali :)

Ovaj put smo pravili reakciju baze i kiseline, i bilo je nam je super zanimljivo.

Za ovaj ekperiment će vam biti potrebno sljedeće:

jabuka (izdubljena)
dvije plastične čaše
kašika
soda bikarbona
sirće
cimet
boje za hranu
veća, duboka posuda (mi smo koristili tepsiju)


Ovaj mali naučnik je probao sve sam da zamuti :)

U jednu čašu treba nasuti dvije-tri kašike sode bikarbone. Dodati dvije-tri kašike cimeta (cimet se koristi samo radi mirisa - mada nije pomogao, a ako ga nemate, sve može i bez njega). Promješati.

U drugu čašu naspite malo sirćeta i dodajte neku boju. Mali naučnik je izabrao crvenu.

I to promješajte, dok se boja skroz ne rastvori.

Sadržaj prve čaše (sodu bikarbonu) nasuti u jabuku.

I polako dodati sadržaj druge čaše.

Mali naučnik nije očekivao ovakav rezultat pa se malo prepao :) (slika je malo mutna, ali sam je morala staviti, jer mi je preslatka njegova reakcija)

Kad se opustio, onda može i ostatak sirćeta da doda...

A onda, idemo sve ponovo, samo ovaj put, zelena lava...

Sve zajedno nam je ovaj eksperiment trajao nešto manje od sat vremena. Super je sve zanimljivo i shvatio je da se sirće mora dodati na sodu bikarbonu da bi se 'lava' napravila. Jedino što mu se nikako nije svidjelo je to što sirće smrdi :( mislim da nije bilo tog problema, morali bi u svim bojama napraviti lavu. Ovako je stalno ponavljao "uh kako smrdi, joj što smrdi..." :)

______________________________________________________________

Advent update:

Sad za sad dobro nam ide. Bili smo u igraonici i napravili smo pahuljice :)

Mali eksperimenti - površinski napon vode

Možda je moja ekipa još suviše mala da shvati objašnjenje porvršinskog napona, ali mali eksperiment u kojem uspijemo postavit spajalicu da pluta na vodi im je bio super zanimljiv (ipak je u igru uključena voda, tako da mora biti zabavno)

Za ovaj eksperiment vam neće trebati mnogo stvari, i mislim da sve već imate u kući:

- posuda sa vodom (najbolje je da bude providna)
- nekoliko spajalica (što manjih, one velike su ipak preteške)
- deterdžent

Za početak zamolite djecu da probaju sami postaviti spajalice na površinu vode. Neka probaju nekoliko puta. Neće to baš ići, ali će im biti zabavno stavljati spajalice u vodu.

Nakon toga ih pitajte da li žele da im otkrijete trik sa kojim se spajalica ipak može plutati.

Fol je sljedeći, uzmite jednu spajlicu i od nje napravite slovo L.

Nakon toga stavite drugu spajlicu na 'dizalicu' i polako stavite u vodu. Spajalica koju prenosimo ostaje na površini i pluta :)

Neka djeca probaju sama, samo im morate napomenuti da nipošto ne smiju dotaknuti vodu prstićima nego samo 'dizalicom' (prsti uništavaju površinski napon)

Kad već uspijete postaviti nekoliko spjalica na površinu vode, pitajte dijete šta misli, kako bi mogli natjerati spajalice da potonu, ali da ih ne smiju dodirnuti.

Odgovor je jednostavan, treba vam samo kap deterdženta. Nakon što je ubacite u vodu, sve spajalice će odmah potonuti.

Evo i dodatno objašnjenje preuzeto sa wikipedije:
Površinski napon uzorkovan je privlačenjem između molekula tečnosti pomoću raznih međumolekularnih sila. U masi tečnosti, svaka molekula biva privlačena jednako u svim pravcima od strane susjednih molekula tečnosti, što rezultira rezultantom svih sila koja je jednaka nuli. Na površini tečnosti, molekule bivaju privlačene prema dole od strane molekula koje se nalaze dublje u tečnosti, dok ih molekule u susjednom mediju (neka to bude vakuum, zrak ili neka druga tečnost) ne pravlače tim intenzitetom. Odatle, sve molekule na površini su pod uticajem privlačne molekularne sile, koja se uravnotežuje jedino preko otpora te tečnosti na pritisak, što znači da nema rezultantne sile privlačenja molekula sa površine od strane molekula u dubini tečnosti. Međutim, postoji sila koja umanjuje površinu, te zbog ovoga površina tečnosti dobija rastegnutu elastičnu membranu. Zbog ovoga se tečnost stišće sve dok ne dobije lokalno najmanju moguću površinu.

Površinski napon je razlog zbog kojeg sitne bubice mogu da hodaju po vodi.

duoBRO se ovim zabavio bar 45 minuta, dok je duoSIS bar 15ak minuta stavljala spajalice u vodu, vadila ih i ponovo ubacivala (ona je još mrvica i period koncentracije je mali, ali bilo joj je zabavno). 

Nadam se da ćete eksperimentisati, jer nauka može biti itekako zanimljiva.

Čudesne šišarike

Već sam pripremila post o jednoj super aktivnosti za dječicu, ali ovaj fol sa šišarikama se nama toliko svidio da ipak moram prvo ovo podjeliti :-) nije toliko zahtjevan i ne oduzima previše vremena, ali je super.

Trebat će vam šišarika ili više njih i nekoliko cvjetića, te nešto vode - kao da vam aludiram da trebate otići na izlet ;-)

Sad, sve što trebate uraditi je staviti cvjetiće u šišariku, malo je poprskati vodom (mi smo se zeznuli pa samo cijelu sisariku stavili u vodu, naravno cvjetici su nam poispadali :D ) and watch the magic happens. 

Za pola sata ce se šišarika zatvoriti i čuvati cvjetiće koji će čak i duže ostati svježi zbog vode unutar šišarike. 

Jeste li znali za ovaj fol? Mi nismo. Jedna teta nam je rekla da ovo probamo kada nas je vidjela da skupljamo šišarike. Čak smo mislili da nas je prevarila. Ali nije, i drago nam je što nas je savjetovala :-)