Možda bi bilo dobro da ovo napišem na engleskom jeziku, jer bi onda moglo koristiti nekim strancima, ali budimo realni, većina ljudi kojima će ovo biti zanimljivo je iz BiH, a obzirom da je ovo moja prva recenzija (ili nesto što bi trebalo nalikovati recenziji) neka bude na bosanskom :-)
I tako smo mi prošli vikend napokon otišli u etno selo Čardaci.
Imali smo naum to uraditi i ranije, jer smo od nekoliko prijatelja saznali da je lijepo i vrijedno putovanja. Ali taj prvi je plan je propao. Čak šta više, bio je totalno razočarenje. Naime, htjeli smo iskoristiti ponudu koja je objavljena na nekoj od onih stranica sa kuponima. Sreća da smo ih kontaktirali prije same kupovine, jer bi nam pare propale. Uposlenik koji se javio nije čak ni poslušao pitanje, nego je odmah na spomen kupona odgovorio da nema mjesta niti za jedan vikend u narednih 2 mjeseca! Ooookkkeeejjjj?!?!?
Pri samom ulasku sve izgleda jako lijepo i simpatično. Malene kolibice sa slatkim prozorčićima, ograđene bašticom punom cvijeća... ali ni jednoj kućici se ne može prići ako istu ne iznajmljujete.
Kafić, odnosno pivnica, što se nalazi kod onih visećih kišobrana, izgleda ok, ali nekako se i ne uklapa u tu cijelu etno priču, sa viskim barskim stolicama (mi nismo ulazili, možda je unutra ljepše) Kišobrani su preslatki. Jedna od onih stvari kad ih vidite pa se morate nasmješiti :-) samo mi nije jasno zašto nisu rašireni?! I budu li takvi ikad? Jer koliko sam slika upratila iz ovog etno sela, nisam ni jednu vidjela sa raširenim kišobranima.
Hodajući dalje preko drvenog mosta nalazi se vodenica i restoran Kod mlina. O restoranu imam samo riječi hvale. Sve je naravno u drvenom fazonu i jako je ugodno, pogotovo ako uspijete zauzeti sto na terasi. Iako je bila gužva i nesnosna sparina, konobari su bili više nego ljubazni. Brzi i uslužni. Možda nekoga i nije briga, ali wc je odličan, čist, mirisan i sa potpunom logistikom :)
Za cijene ne mogu reći ni da su skupe, a ni da su jeftine. Ja sam konkretno jela file pastrmke i zaista je bilo ukusno. Porcija je prilično velika i koštala je 15 KM.
Ima tu i mala šetnica, pa možete napraviti mali krug oko ribnjaka, a čini mi se da ima i neka opcija da sami ulovite ribu.
Moja najveća zamjerka na ovo mjesto je što ne postoji ništa namjenjeno za djecu. Big dislike! Toliko čuda napravljenih od drveta, a da nisu mogli napraviti ljulju, klackalicu ili barem ograđeni pješčanik koji je za dosta djece sve što im treba da se zabave. Pošto nije bilo nikakog parkića, a vodeni park Ribica, koji se nalazi u sklopu sela (mada mi ni to nema neke veze jedno s drugim) je odmah do restorana, duoBRO nam je probio glavu sa moljakanjem da ide na bazen!
Eh sad, najpozitivnija stvar ovog izleta je to što smo se nas četvoro natjerali da se 'matchy matchy' obučemo i pokušamo napraviti nekoliko porodičnih fotografija, tj. da probamo iskoristiti to okruženje. Ujedno je to bio test za porodično slikanje koje planiramo napraviti uskoro.
Nije bilo skroz uspješno, jer je stvarno bilo sparno pa smo se malo unervozili, ali evo, ja sam zadovoljna sa ovim.
Finalno da zaključim da ako idete bez djece, po mogućnosti na ručak i kratku šetnju, a da to bude u malo drugačijem ambijentu, onda ovo mjesto ima moje preporuke. Ali ako vodite djecu sa sobom, onda budite spremni na to da ćete ih nekako morati zabavljati i da mjesto nije baš 'kids oriented' pa je možda ipak bolje da idete negdje drugo (etno sela su se pojavila kao gljive poslije kiše i znam da ih ima i sa drugačijim konceptom ;) )
No comments:
Post a Comment