Današnji post bi trebao sadžavati nešto vezano za kuhinju i kuhanje, ali obzirom da nam je sezona gripa, prehlada, virusa i bakterija pred vratima htjela sam sa vama podijeliti naše iskustvo u borbi sa raznim dosadnim bajama.
Ako vam dijete provodi određeno vrijeme u grupi, vrlo je mala vjerovatnoća da će se uspijeti odbraniti od 'standardnih' baja kao što su one što uzrokuju pljuskavice (varičela), šarlah, i sl. Ali sa virusima se ipak može boriti ojačavanjem imuniteta, pa se slinjenja, kašljanja, upale grla, mogu svesti na minimum.
Ovo je naša strategija koja je upalila kod duoBRO (prije ovoga je svakih 20ak dana bilo nešto, nakon primjene ovih dodataka, 8 mjeseci nije bio nikako bolestan, hvala Bogu, sve do strašnog ljetnog stomačnog virusa kojem su vrlo rijetki uspjeli pobjeći):
1. prepeličije jaje + pekmez od jabuke + mlijeko - sve umućeno zajedno
2. vitaminski sirup (mi koristimo dr.Theiss) + prava matična mliječ (dozirana prema težini djeteta sa pauzama prema preporuci)
3. med + izrendani đumbir
4. imunoglukan (doziran prema težini djeteta sa pauzama prema usputstvu)
5. kozije mlijeko + kravlje mlijeko + riblje ulje (pravo, ne perlice)
6. chia sjemenke
duoSIS nije uzimala sve od navedenog, nego samo ono što je obzirom na svoj uzrast mogla.
Naravno, nismo im nikada davali sve odjednom, nego raspoređeno tokom cijelog dana.
Postoje razne stvari koje mogu pomoći za osnaživanje imuniteta, ali ja želim samo napisati šta je nama upalilo. Da li je samo nešto od navedenog bilo dovoljno, ili je fol u kombinaciji svega, ne znam, ali eto, možda nekome pomogne.
7.10.15
14.9.15
Vježbalica za brojeve
Imate li predškolce ili školarce kod kuće? Imam za vas jednu vježbalicu za učenje i pisanje brojeva koju sam nekad davno napravila za duoBRO.
Na svakom listu se nalazi napisan veliki broj, kako se taj broj zove (slovima), kako bi taj broj trebalo napisati u prazno polje, prazno polje za upisivanje, i sličice nekih predmeta čija količina odgovara tom broju.
Cijelu vježbalicu možete spasiti sa ovog linka.
Iako mi je ideja bila da samo u prazno polje upisuje brojeve, a da ostatak ustvari bude kao slikovnica, duoBRO je olovkom pratio liniju prvo preko velikog broja, zatim preko malih, pa tek onda sam upisivao iste. Kad se malo odmaknemo i pustimo ih da urade nešto na svoj način, pokažu da imaju mnogo ideja koje nama ne padnu na pamet :)
Na svakom listu se nalazi napisan veliki broj, kako se taj broj zove (slovima), kako bi taj broj trebalo napisati u prazno polje, prazno polje za upisivanje, i sličice nekih predmeta čija količina odgovara tom broju.
Cijelu vježbalicu možete spasiti sa ovog linka.
Iako mi je ideja bila da samo u prazno polje upisuje brojeve, a da ostatak ustvari bude kao slikovnica, duoBRO je olovkom pratio liniju prvo preko velikog broja, zatim preko malih, pa tek onda sam upisivao iste. Kad se malo odmaknemo i pustimo ih da urade nešto na svoj način, pokažu da imaju mnogo ideja koje nama ne padnu na pamet :)
10.9.15
Kosili @duomama
Sve ispod napisano predstavlja isključivo moje mišljenje i nikakvu novčanu naknadu ne dobivam u zamjenu za napisani komentar.
Je li vam se ikad desilo da uđete u neku prostoriju,
ugledate ili pomirišete nešto i time vratite sjećanja iz djetinjstva? Meni se
to desilo prošle sedmice kada sam otvorila ovaj paketić:
Kosili! Ne znam postoji li iko iz moje generacije, sa ovih
prostora, kome barem jednom, kosa nije oprana sa Kosili šamponom.
Sada Kosili ima i druge proizvode i mogu reći da svi jednako
lijepo mirišu i orginalni proizvodi imaju odličan kvalitet. Mi smo iz ovog
paketića isprobali kupku i šampon. Bude puuuno mirisne pjene ;)
Ne znam koliko ste upućeni, ali nedavno je bila afera sa
Kosili proizvodima. Naime, pojavili su se plagijati koji su
sadržavali jako štetne sastojke. Kosili
je zato napravio akciju kojom će skrenuti pažnju na svoje orginalne proizvode.
Prepoznat ćete ih po Švicarskom plusu u crvenom krugu.
Meni je jedino žao što je novom ambalažom izmjenjen onaj
stari, dobro prepoznatiljivi oblik Kosili bočica. Sjećate se:
7.9.15
Šta ćemo danas kuhati?
Koliko mama, a i tata, mrzi pitanje šta ćemo danas ručati?
Od kako sam se, što moj dragi kaže, prokuhala, meni to pitanje nije smetalo.
Međutim, u zadnje vrijeme mi sve više smeta. Pogotovo od kako sam, svojom
krivicom, postala dio nekoliko projekata, pa je naravno vremena sve manje.
Uglavnom, kako bi sebi olakšali život, duoTATA i ja smo se dogovorili da ćemo
pokušati u jednom navratu praviti ručak za dva dana. OK, neće to svaki put biti
moguće, jer ipak skuhati makarone pa ih ostaviti za sutra baš i nije dobra ideja,
ali možemo barem pokušati sa nekim jelima sebi na ovaj način olakšati.
Da bi se uopšte upustili u realizaciju ove ideje moramo ipak
imati planer za sedmični jelovnik. Tih planera na mreži možete naći u raznim
varijantama, ali obzirom da onih na našem jeziku skoro i nema, ja sam napravila
jedan takav, skroz osnovni. Meni baš takav treba, bez džidža midža, ukrasa,
krasnopisa i sl. :)
Ako vam se sviđa i ako mislite da vam može poslužiti,
slobodno klik na link ispod slike i sebi ga spasite.
I evo dodatno našeg plana za naredne dvije sedmice.
Možda odmah možete primjetiti da postoje određena
ponavljanja u ovim jelovnicima. Npr. srijedom je svaštaraš čorba (u mesnu vodu
ubačeno svo moguće povrće koje trenutno imamo). To je zato što je u vrtiću
srijedom pasta (duoBRO je jede suhu bez ičega, a duoSIS i nije neki ljubitelj
pa je skoro i ne pojede), pa onda kod kuće trebamo 'smokriti crijeva' :) Četvrtkom nam je riba,
jer u ribarnicu oglavnom sva riba dolazi četvrtkom. Aha, i nemojte se dati
zbuniti i misliti da ja svake subote pravim pitu :) Ne, ne... to nas moja majka (nana, nena, baka, nona, kako god da zovete vašu)
pripazi svaki vikend. Nekad i ne bude iznenađenja, pa se onda nakako drugačije
snađemo.
Sva jela se uglavnom brzo prave i naravno moraju biti takva da će ih djeca pojesti (znači neke npr. salatice za nas nisu opcija, ili neka egzotična ili ljuta jela)
Ako nešto od ovoga želite i sami isprobati, a volili bi
imati i recept, slobodno u komentarima napište za šta, i obećavam u nekom od
narednih postova sve ću fino napisati, popraćeno njami slikama, naravno.
15.5.15
Još jedan rođendanski post
I tako je moje starije dijete napunilo 5 godina!
Ali zaista ne razumijem kako 5?!? Možda ne juče, ali prekjuče smo ga donijeli iz porodilišta!!! Ko djeci dozvoljava da tako brzo rastu?
Obzirom da smo totalno upali u fol LEGO kockica (onih malih, jer smo sada dovoljno veliki da se igramo s njima), cijela proslava je bila na LEGO temu. Neke od ideja koje sam iskoristila možete pogledati na mom Pinterest profilu na ovom 'borad-u'.
Ono što želim podijeliti s vama je mala tradicija koju smo započeli za prošli rođendan. Naime, sastavila sam 24 pitanja na koja duoBRO odgovara. Ja ga snimim, a onda te odgovore zabilježim u sljedećoj formi:
Mislim da nije loša ideja na ovaj način pratiti kako i šta mu je u tom trenutku zanimljivo, i kako se ta interesovanja mjenjaju kroz godine (neka se siguno neće promjeniti :) )
Uglavnom nadam se da vam se ideja sviđa i da ćete je probati iskorititi, može i sa nekim drugim pitanjima ;)
Ali zaista ne razumijem kako 5?!? Možda ne juče, ali prekjuče smo ga donijeli iz porodilišta!!! Ko djeci dozvoljava da tako brzo rastu?
Obzirom da smo totalno upali u fol LEGO kockica (onih malih, jer smo sada dovoljno veliki da se igramo s njima), cijela proslava je bila na LEGO temu. Neke od ideja koje sam iskoristila možete pogledati na mom Pinterest profilu na ovom 'borad-u'.
Ono što želim podijeliti s vama je mala tradicija koju smo započeli za prošli rođendan. Naime, sastavila sam 24 pitanja na koja duoBRO odgovara. Ja ga snimim, a onda te odgovore zabilježim u sljedećoj formi:
Uglavnom nadam se da vam se ideja sviđa i da ćete je probati iskorititi, može i sa nekim drugim pitanjima ;)
10.4.15
Vrijeme je za sadnju
Meni sve biljke umiru. Čak i kaktusi. Znači baš mi ne ide briga za biljke.
Ali iz nekog razloga sam upala u fol u kojem želim imati mnogo zelenila u svom okruženju, pogotovo onog koje se može i pojesti :) Obzirom da ne živimo u kući, jedino čim mogu zadovoljiti tu želju je žardinjera na balkonu koja je, istini za volju, povelika, i još dodatno nekoliko saksijica.
Ono što me još više potaknulo da se malo više posvetim ovoj ideji je ovaj post. Nekako sam ga taman procitala kada sam se zahuktavala za ovu ideju. Uz to sam bila na nekoliko predavanja iz povrtlarstva koje je organizovala opština u kojoj živim (ok, u cilju osposobljavanja ljudi za samozapošljavanje, ali generano su svi zainteresovani bili dobrodošlli).
I tako, kad zagrebete negdje, u nešto nepoznato, otvori se skroz novi svijet. Zaista sam mnogo naučila i sve mi je to super super zanimljivo. Zato sam odlučila moje početničko iskustvo podijeliti ovdje. Samo da napomenem da ne očekujete čuda, niti neke super korisne savjete. Još uvijek ja pojma nemam, ali želim pokušati i sigurna sam da ću u narednom periodu svašta naučiti dok se budem brinula za razne biljkice :)
Za početak smo djeca i ja pripremili zemlju u spomenutoj žardinjeri. Kupili smo novog substrata (već sam se počela šicati novom terminologijom :) ) i dodali smo neko, navodno, organsko, domaće gnojivo (pisalo je od kalifornijskih glista :) ) Očistili smo korjenje koje je ostalo od predhodne godine, malkice sve prekopali i zalili sa vodom, eto čisto da ne bude suho iako još ništa nismo posadili.
Pored ovoga, posadili smo sjeme paradajza, odnosno hoćemo da napravimo svoj rasad. Opasni smo pravo! :) Odlučila sam da neću kupovati one specijalne spremnike, nego ćemo iskoristiti školjke i ljuske od jaja.
Djeca su imala zadatak da napune zemljom sve 'posudice'.
A onda smo sve pripremili za ubacivanje sjemena (sjeme sam kupila u poljoprivrednoj prodavnici i to Volovsko srce - možda nije najbolji izbor za balkon, ali Volovsko srce nije hibrid nego sorta, a svo ostalo sjeme koje se moglo kupiti su bili hibridi - o razlici možda budem pisala neki drugi put).
duoBRO je naravno mnogo pomogao.
I onda smo čekali.
Nažalost, pokušaj iskorištavanja ljuske od jaja je bio neuspješan, jer su ljuske počele smrditi, i morali smo ih iznijeti na balkon. Trebam li spominjati da je grozno zahladilo, skroz nenormalno za ovaj period godine?! Sjeme i rasad moraju biti na temperaturi od 25C, tako da smo čekali da proklija sjeme koje smo ostavili u kući, na prozorskoj daski.
Za par dana su se pojavile malene stabljikice, sa skroz malenim listićima, a prije par dana su izgledale ovako.
Sada su se počeli pojavljivati dva nova listića. Kada oni malo narastu, prebacit ćemo rasad u veće čaše, i tek onda na balkon. Vidjet ćemo još kako će to sve proći, ali mi se nadamo najboljem.
Imam u planu da zasadimo još neke biljkice, ali o tome u drugom postu, kada stignu topli dani. Valjda će ova zima napokon odustati...
Ali iz nekog razloga sam upala u fol u kojem želim imati mnogo zelenila u svom okruženju, pogotovo onog koje se može i pojesti :) Obzirom da ne živimo u kući, jedino čim mogu zadovoljiti tu želju je žardinjera na balkonu koja je, istini za volju, povelika, i još dodatno nekoliko saksijica.
Ono što me još više potaknulo da se malo više posvetim ovoj ideji je ovaj post. Nekako sam ga taman procitala kada sam se zahuktavala za ovu ideju. Uz to sam bila na nekoliko predavanja iz povrtlarstva koje je organizovala opština u kojoj živim (ok, u cilju osposobljavanja ljudi za samozapošljavanje, ali generano su svi zainteresovani bili dobrodošlli).
I tako, kad zagrebete negdje, u nešto nepoznato, otvori se skroz novi svijet. Zaista sam mnogo naučila i sve mi je to super super zanimljivo. Zato sam odlučila moje početničko iskustvo podijeliti ovdje. Samo da napomenem da ne očekujete čuda, niti neke super korisne savjete. Još uvijek ja pojma nemam, ali želim pokušati i sigurna sam da ću u narednom periodu svašta naučiti dok se budem brinula za razne biljkice :)
Za početak smo djeca i ja pripremili zemlju u spomenutoj žardinjeri. Kupili smo novog substrata (već sam se počela šicati novom terminologijom :) ) i dodali smo neko, navodno, organsko, domaće gnojivo (pisalo je od kalifornijskih glista :) ) Očistili smo korjenje koje je ostalo od predhodne godine, malkice sve prekopali i zalili sa vodom, eto čisto da ne bude suho iako još ništa nismo posadili.
Pored ovoga, posadili smo sjeme paradajza, odnosno hoćemo da napravimo svoj rasad. Opasni smo pravo! :) Odlučila sam da neću kupovati one specijalne spremnike, nego ćemo iskoristiti školjke i ljuske od jaja.
Djeca su imala zadatak da napune zemljom sve 'posudice'.
A onda smo sve pripremili za ubacivanje sjemena (sjeme sam kupila u poljoprivrednoj prodavnici i to Volovsko srce - možda nije najbolji izbor za balkon, ali Volovsko srce nije hibrid nego sorta, a svo ostalo sjeme koje se moglo kupiti su bili hibridi - o razlici možda budem pisala neki drugi put).
duoBRO je naravno mnogo pomogao.
I onda smo čekali.
Nažalost, pokušaj iskorištavanja ljuske od jaja je bio neuspješan, jer su ljuske počele smrditi, i morali smo ih iznijeti na balkon. Trebam li spominjati da je grozno zahladilo, skroz nenormalno za ovaj period godine?! Sjeme i rasad moraju biti na temperaturi od 25C, tako da smo čekali da proklija sjeme koje smo ostavili u kući, na prozorskoj daski.
Za par dana su se pojavile malene stabljikice, sa skroz malenim listićima, a prije par dana su izgledale ovako.
Sada su se počeli pojavljivati dva nova listića. Kada oni malo narastu, prebacit ćemo rasad u veće čaše, i tek onda na balkon. Vidjet ćemo još kako će to sve proći, ali mi se nadamo najboljem.
Imam u planu da zasadimo još neke biljkice, ali o tome u drugom postu, kada stignu topli dani. Valjda će ova zima napokon odustati...
20.3.15
Svjetski dan Down sindroma
Tekst preuzet sa facebook stranice Udruženja "Život sa Down sindromom":
"Svjetski dan Down sindroma se obilježava na 21.3., datum koji u sebi nosi simboliku i jedinstvenost obilježja Down sindroma, a to je 3 kromosoma na 21 paru kromosoma. Pozivamo vas da se i vi, kao i mnoge druge osobe iz javnog života, u cijelom svijetu i Evropi, uključite i obilježite Svjetski dan Down sindroma kao i svi ostali, nošenjem različitih šarenih čarapa. Nošenje različitih šarenih čarapa je zabavan i jednostavan način ukazivanja na različitost.
Ako smatrate da je različitost bogatstvo našem društvu, pokažite to čarapama! Ako se želite na ovaj način pridružiti obilježavanju Svjetskog dana Down sindroma, to možete učiniti sve do 21.03.2015."
Mi apsolutno smatramo da je različitost bogatstvo i podžavamo akciju nošenja šarenih čarapa. Uvijek sam sretna kada se malim stvarima može skrenuti pažnja na toliko velike i značajne stvari. Pozim vas da se uključite i podržite ovu akciju. Nosite sutra različite čarape! Ako ih budete slikali i objavljivali na socijalnim mrežama dodajte sljedeće hashtag-ove:
Želim vam ugodan vikend.
18.3.15
Challenge day
Iako sam odredila srijedu kao dan za novi Izazov, mnogo je srijeda prošlo od kako sam zadnji put imala neki zadatak koji treba ispuniti.
Koliko se sjećam zadnji zadatak je bio završiti neke obaveze koje dugo stoje na to-do listi. I jesam, zaista. Neke velike projekte, koje sam uporno odlagala da započnem, sam pokrenula. Isto tako, neke sitnice, za koje uvijek smatram da se za čas mogu zavšiti su se bile nagomilale, pa mi je i za njih trebalo dosta vremene. Uglavnom, treba pokušati obaveze završavati što prije. Svima bude i bolje i lakše.
Eh sad novi Izazov.
Prije par dana, smo duoTATA i ja, prilikom povratka kući pričali o tome kako je lijepo kada neko prizna vaš trud i rad. Možda je to nešto što bi svakako uradili, ili što vam je obaveza da uradite, ali je fino dobiti par lijepih riječi. Nekako vas potakne da se i dalje trudite. Konkretno je duoTATA dobio komentar da je jako ljubazan od nekog korisnika sa kojim je samo telefonski razgovarao. Ništa specijalno. Ali, značilo mu je toliko da mi je to prepričao.
Onda smo dalje razgovarali kako bi bilo lijepo da i mi, kada primjetimo da je neko posvećen, ljubazan i da se trudi nešto uraditi, pronađemo način da pohvalimo tu osobu. Odmah smo se sjetili jednog momka koji radi na benzinskoj pumpi u našem kvartu koji je uvijek nasmijan, uvijek spreman za šalu i nekako pozitivan. I obećali smo sebi da ćemo poslati makar email njegovoj firmi kako bi rekli par lijepih riječi o njemu. Samo još moramo saznati kako se zove :)
Koliko se sjećam zadnji zadatak je bio završiti neke obaveze koje dugo stoje na to-do listi. I jesam, zaista. Neke velike projekte, koje sam uporno odlagala da započnem, sam pokrenula. Isto tako, neke sitnice, za koje uvijek smatram da se za čas mogu zavšiti su se bile nagomilale, pa mi je i za njih trebalo dosta vremene. Uglavnom, treba pokušati obaveze završavati što prije. Svima bude i bolje i lakše.
Eh sad novi Izazov.
POHVALITI NEKOGA UKOLIKO SMATRATE DA JE TO ZASLUŽIO/ZASLUŽILA
Prije par dana, smo duoTATA i ja, prilikom povratka kući pričali o tome kako je lijepo kada neko prizna vaš trud i rad. Možda je to nešto što bi svakako uradili, ili što vam je obaveza da uradite, ali je fino dobiti par lijepih riječi. Nekako vas potakne da se i dalje trudite. Konkretno je duoTATA dobio komentar da je jako ljubazan od nekog korisnika sa kojim je samo telefonski razgovarao. Ništa specijalno. Ali, značilo mu je toliko da mi je to prepričao.
Onda smo dalje razgovarali kako bi bilo lijepo da i mi, kada primjetimo da je neko posvećen, ljubazan i da se trudi nešto uraditi, pronađemo način da pohvalimo tu osobu. Odmah smo se sjetili jednog momka koji radi na benzinskoj pumpi u našem kvartu koji je uvijek nasmijan, uvijek spreman za šalu i nekako pozitivan. I obećali smo sebi da ćemo poslati makar email njegovoj firmi kako bi rekli par lijepih riječi o njemu. Samo još moramo saznati kako se zove :)
17.3.15
Nešto o djeci, doktorima i antibioticima
Zaista se trudim ne čitati, a pogotovo ne promovirati negativne vijesti. Mislim da razni portali rade isuviše dobro taj posao.
Međutim, kada se u životu sretnete sa situacijom koja nikako nije dobra za vas, a pogotovo ako nije dobra za vaše dijete, onda se osjećam dužnom ipak podijeliti takvu informaciju. Ipak neću otkrivati identite ljudi koji su uključeni u ovaj slučaj, iako bi možda trebala imenovati one koji svoj posao ne rade kako bi trebali. Moja namjera je samo povećati dozu opreza i podstaknuti provjeru i informisanje o bilo čemu.
Evo o čemu se radi...
Malena kćerkica mojih prijatelja je dobila visoku temperaturu sa svim popratnim simptomima kao što je slinjenje, kašljanje, malaksalost. Naravno odveli su je na pregled u pripadajući dom zdravlja. Doktorica koja ih je primila je pregledala dijete i konstatovala da ima jaku upalu grla i prepisala joj antibiotski sirup. Pri tome nije čak ni pitala koja je težina djeteta, da ne spominjem da je nije izvagala u ordinaciji. Nalaz krvi nije ni spomenula. Manje-više sve standardno... Roditelji su otišli u apoteku, preuzeli propisani sirup bez komentara o količini i o učestalosti davanja sirupa.
Predpostavljate kuda ovo vodi?
Kada su stigli kući, mama je detaljno pročitala upustvo o upotrebi i zaključila da je prepisana doza u odnosu na težinu djevojčice, blago rečeno, prevelika. Naime, prema uputstvu za dijete njene težine dnevna doza ne bi trebala prelaziti 250mg, a prepisano joj je 750mg!!!
Ipak, mama joj je dala ovu dozu, jer naravno smatra da doktori savjesno rade svoj posao i bolje znaju od roditelja. Ipak, sumnja je ostala i sutra se posavjetovala sa prijateljicom koja je farmaceut. Ona joj je potvrdila da prepisana doza ne odgovara niti uzrastom, niti kilažom koju djevojčica ima. Nakon konsultacija sa još jednim farmaceutom, smanjili su dozu sa 3x4ml na 2x3ml - znači dulpo manji unos u toku 24 sata.
Nije mi cilj dovoditi u pitanje rad i odluke koje doktori, pogotovo pedijatri donose, ali smatram da treba upozoriti roditelje da se raspituju, da provjeravaju, pitaju i razjasne sve što im nije jasno. Naravno da je teško racionalno razmišljati kada imate bolesno dijete i naravno da ćete poslušati sve što vam doktori kažu, ali ipak... I da, sigurno ćete naići na mnogo komentara kako se 'pravite pametni', ali u cilju zaštite sebe i svoje porodice budite pametni i uporni koliko god možete i trebate.
Htjela bi još dodati da u ovoj konkretnoj situaciji šteta nije velika. Naime, prevelika doza antibiotika neće prouzrokovati velike probleme, osim što će još više narušiti ionako krhak imunitet male djece i naravno dovodi do sigurne pojave proljeva. Ali, ovakve situacije ipak šalju alarm!
Međutim, kada se u životu sretnete sa situacijom koja nikako nije dobra za vas, a pogotovo ako nije dobra za vaše dijete, onda se osjećam dužnom ipak podijeliti takvu informaciju. Ipak neću otkrivati identite ljudi koji su uključeni u ovaj slučaj, iako bi možda trebala imenovati one koji svoj posao ne rade kako bi trebali. Moja namjera je samo povećati dozu opreza i podstaknuti provjeru i informisanje o bilo čemu.
Evo o čemu se radi...
Malena kćerkica mojih prijatelja je dobila visoku temperaturu sa svim popratnim simptomima kao što je slinjenje, kašljanje, malaksalost. Naravno odveli su je na pregled u pripadajući dom zdravlja. Doktorica koja ih je primila je pregledala dijete i konstatovala da ima jaku upalu grla i prepisala joj antibiotski sirup. Pri tome nije čak ni pitala koja je težina djeteta, da ne spominjem da je nije izvagala u ordinaciji. Nalaz krvi nije ni spomenula. Manje-više sve standardno... Roditelji su otišli u apoteku, preuzeli propisani sirup bez komentara o količini i o učestalosti davanja sirupa.
Predpostavljate kuda ovo vodi?
Kada su stigli kući, mama je detaljno pročitala upustvo o upotrebi i zaključila da je prepisana doza u odnosu na težinu djevojčice, blago rečeno, prevelika. Naime, prema uputstvu za dijete njene težine dnevna doza ne bi trebala prelaziti 250mg, a prepisano joj je 750mg!!!
[source]
Ipak, mama joj je dala ovu dozu, jer naravno smatra da doktori savjesno rade svoj posao i bolje znaju od roditelja. Ipak, sumnja je ostala i sutra se posavjetovala sa prijateljicom koja je farmaceut. Ona joj je potvrdila da prepisana doza ne odgovara niti uzrastom, niti kilažom koju djevojčica ima. Nakon konsultacija sa još jednim farmaceutom, smanjili su dozu sa 3x4ml na 2x3ml - znači dulpo manji unos u toku 24 sata.
Nije mi cilj dovoditi u pitanje rad i odluke koje doktori, pogotovo pedijatri donose, ali smatram da treba upozoriti roditelje da se raspituju, da provjeravaju, pitaju i razjasne sve što im nije jasno. Naravno da je teško racionalno razmišljati kada imate bolesno dijete i naravno da ćete poslušati sve što vam doktori kažu, ali ipak... I da, sigurno ćete naići na mnogo komentara kako se 'pravite pametni', ali u cilju zaštite sebe i svoje porodice budite pametni i uporni koliko god možete i trebate.
Htjela bi još dodati da u ovoj konkretnoj situaciji šteta nije velika. Naime, prevelika doza antibiotika neće prouzrokovati velike probleme, osim što će još više narušiti ionako krhak imunitet male djece i naravno dovodi do sigurne pojave proljeva. Ali, ovakve situacije ipak šalju alarm!
13.3.15
Twin pregnancy photo session
Kako je samo divno fotografisati roditelje koji čekaju svoje malene srećice. Ne znam je li to nešto do mene, ali jednostvano u njihovom društvu se osjeti neka pozitivna energija, nešto prelijepo, divno...
Ovaj put smo imali sreću da slikamo dva srculenceta još uvijek u pupi :)
Djevojčice su se već rodile i jedva čekamo da ih upoznamo i da ih uslikamo 'malo' drugačije.
Ovaj put smo imali sreću da slikamo dva srculenceta još uvijek u pupi :)
Djevojčice su se već rodile i jedva čekamo da ih upoznamo i da ih uslikamo 'malo' drugačije.
10.3.15
Mafini sa jabukama i musli pahuljicama
Možda sam malo dosadna sa recpetima za mafine, ali uvijek budem sretna kada otkrijem novi recept koji je lagan, brz, a ima super ukusan rezultat.
Ovaj recept sam dobila od mame Nunny. Nakon što mi ga je poslala, odmah sam ga i isprobala i sve što mogu reći je njam, njam!
Potrebni sastojici:
3-4 oguljene i narendane jabuke
1 čaša musli pahuljica (koje god imate, možda najbolje one koje ste kupili, ali vam se i ne sviđaju)
1 čaša brašna
1/2 čaše šećera
1/2 čaše ulja
2 jaja
1 prašak za pecivo
1 vanilin šećer (ja sam dodala ekstrakta od vanilije)
1 kašikica cimeta
po želji se mogu dodati i grožđice, orasi, bademi, lješnjaci...
Sve pomješati u velikoj posudi. Smjesu uliti u kalupe i peći odprilike pola sata na 180 stepeni (sve zavisi od pećnice pa provjeravajte). I gotovo!
Ovu ideju za pakovanje sam davno vidjela na jednom super blogu, ali nikako nisam imala priliku da je iskoristim. Ovaj put mi je baš dobrodošla ;)
Ovaj recept sam dobila od mame Nunny. Nakon što mi ga je poslala, odmah sam ga i isprobala i sve što mogu reći je njam, njam!
Potrebni sastojici:
3-4 oguljene i narendane jabuke
1 čaša musli pahuljica (koje god imate, možda najbolje one koje ste kupili, ali vam se i ne sviđaju)
1 čaša brašna
1/2 čaše šećera
1/2 čaše ulja
2 jaja
1 prašak za pecivo
1 vanilin šećer (ja sam dodala ekstrakta od vanilije)
1 kašikica cimeta
po želji se mogu dodati i grožđice, orasi, bademi, lješnjaci...
Sve pomješati u velikoj posudi. Smjesu uliti u kalupe i peći odprilike pola sata na 180 stepeni (sve zavisi od pećnice pa provjeravajte). I gotovo!
Ovu ideju za pakovanje sam davno vidjela na jednom super blogu, ali nikako nisam imala priliku da je iskoristim. Ovaj put mi je baš dobrodošla ;)
Uputstvo kako na ovaj način upakovati kolačiće ili keksiće pogledajte ovdje
Javite jesu li vam se svidjeli.
6.3.15
Paper flower gift wrap / DIY
Ipak, taj dan volim da iskoristim da djeca poklone nešto tetama u vrtiću (uskoro će to biti učiteljicama u školi). Naime, kod nas se dan učitelja i neobilježava, pa 8.mart može poslužiti kao zamjena. Zašto baš tetama/učiteljicama? Zato što moramo biti svjesni da su to žene koje imaju veliki uticaj na razvoj djece i koje zaista moraju imati ogromnu ljubav, strpljenje i posvećenost onome što rade. Na kraju, ipak ste njima povjerili čuvanje vašeg najvećeg blaga i lijepo je pokazati da cijenite ono što rade.
Ovaj put smo našim tetama poklonili papirne cvjetiće u kojima se krije malo iznenađenje.
Da bi napravili ovakve poklončiće potrebno vam je:
- krep papir (ako ste sretnici i možete negdje kupiti tissue paper onda je bolje da uzmete taj)
- kartonske tube
- makaze
- školsko ljepilo
- makaze
- ukrasna traka
- poklončić
Razmotajte papir. Postavite tubu tako da sa jedne strane ostane nekih cca. 2 cm, a sa druge 8 cm papira i izrežite.
Papir preklopite na pola, pa onda još jednom, pa još jednom... dok ne dobijete širinu od cca.5 cm
Izrežite polukrug.
Razmotajte papir, dodajte malo ljepila i umotajte tubu.
Ovo bi odprilike trebali dobiti.
Umetnite poklončić. Mi smo ubacili bombone (već su imale pakovanje i nešto su veće, ali ako ćete ubaciti manje bombone, onda ih prvo zapakujte u providnu kesicu, pa tek onda u paketić). Pored bombona, možete ubaciti karmin ili labelo, možda lak za nokte, ili neki parfem u maloj bočici.
Zavežite ukrasnu traku tako da vam dio koji ste izrezali u polukrug dobije ovakav oblik
Na donjem dijelu se papir može samo preklopiti i zalijepiti selotejpom.
Meni bi život bio mnogo jednostavniji kada ne bi bila toliki prefekcionista... Ja sam ipak za dno izrezala krugove koje sam zalijepila školskim ljepilom.
I to je to.
Možda ima malo više slika, ali proces je zaista jednostavan. Sav potreban materijal možda već imate kod kuće. Malo starija djeca sigurno ovo mogu i sama napraviti. Moja djevojčica je premalena, a dječak baš i nije bio zainteresovan da pravi cvjetiće. Ipak, jako mu se svidjela ideja da ponese cvjetiće tetama :)
Imate još vremena do 8.marta da napravite nešto slično. Ako vam treba još inspiracije možete OVDJE pogledati šta smo to pravili pošle godine.
4.3.15
Kinetic sand / DIY
Kinetički pjesak već dugo želimo isprobati. Imali smo tri slobodna dana koja smo iskoristili prvo da napravimo takav pjesak, a onda i da se igramo sa njim. Iako sam imala tri aktivnosti spremne, za svaki dan po jednu, na kraju smo se igrali samo sa ovim, jer 'it's been a blast'! :) duoBRO se mogao, da smo ga pustili, igrati satima, a duoSIS je uporno tražila da joj ponovo otvorimo kutiju u koju smo pjesak nakon igre spremili.
So, here it goes...
Za kinetički pjesak vam treba:
- brašno
- ulje (suncokretovo/maslinovo/baby)
- jestiva boja (opcionalno)
Omjer brašna i ulja je 8:1, znači u osam šoljica brašna dodate jednu šolju ulja. Dobro promješajte (rukama! :)) I to je sve!
Poenta cijele priče je da dobijete masu koja izgleda i ponaša se baš kao pjesak, odnosno da se može sa kalupima formirati u razne oblike.
Djeca su u svakom slučaju i ovako uživala istražujući igru sa kinetičkim pjeskom.
Moram napomenuti da je ovo igra kojom se pravi veeeeliki nered.
Možete očekivati i ovako nešto :)
Pa ako baš i niste mama, ili tata, koji mogu pretrpiti brašno na komplet odjeći i na podu oko 'mjesta dešavanja' onda nisam sigurna da ćete uživati. Kako sam već i ranije kod nekih aktivnosti spominjala, nama ne smeta. Poslije ove igre koja je stvarno trajala duuuugo, odjeća je završila u mašini, a djeca u kadi u kojoj je nastavljena, mada nešto, drugačija igra. Bitno je da smo se svi super zabavili.
Subscribe to:
Posts (Atom)