Vrijeme je za sadnju

Meni sve biljke umiru. Čak i kaktusi. Znači baš mi ne ide briga za biljke.

Ali iz nekog razloga sam upala u fol u kojem želim imati mnogo zelenila u svom okruženju, pogotovo onog koje se može i pojesti :) Obzirom da ne živimo u kući, jedino čim mogu zadovoljiti tu želju je žardinjera na balkonu koja je, istini za volju, povelika, i još dodatno nekoliko saksijica. 

Ono što me još više potaknulo da se malo više posvetim ovoj ideji je ovaj post. Nekako sam ga taman procitala kada sam se zahuktavala za ovu ideju. Uz to sam bila na nekoliko predavanja iz povrtlarstva koje je organizovala opština u kojoj živim (ok, u cilju osposobljavanja ljudi za samozapošljavanje, ali generano su svi zainteresovani bili dobrodošlli).

I tako, kad zagrebete negdje, u nešto nepoznato, otvori se skroz novi svijet. Zaista sam mnogo naučila i sve mi je to super super zanimljivo. Zato sam odlučila moje početničko iskustvo podijeliti ovdje. Samo da napomenem da ne očekujete čuda, niti neke super korisne savjete. Još uvijek ja pojma nemam, ali želim pokušati i sigurna sam da ću u narednom periodu svašta naučiti dok se budem brinula za razne biljkice :)

Za početak smo djeca i ja pripremili zemlju u spomenutoj žardinjeri. Kupili smo novog substrata (već sam se počela šicati novom terminologijom :) ) i dodali smo neko, navodno, organsko, domaće gnojivo (pisalo je od kalifornijskih glista :) ) Očistili smo korjenje koje je ostalo od predhodne godine, malkice sve prekopali i zalili sa vodom, eto čisto da ne bude suho iako još ništa nismo posadili.

Pored ovoga, posadili smo sjeme paradajza, odnosno hoćemo da napravimo svoj rasad. Opasni smo pravo! :) Odlučila sam da neću kupovati one specijalne spremnike, nego ćemo iskoristiti školjke i ljuske od jaja.

Djeca su imala zadatak da napune zemljom sve 'posudice'.

A onda smo sve pripremili za ubacivanje sjemena (sjeme sam kupila u poljoprivrednoj prodavnici i to Volovsko srce - možda nije najbolji izbor za balkon, ali Volovsko srce nije hibrid nego sorta, a svo ostalo sjeme koje se moglo kupiti su bili hibridi - o razlici možda budem pisala neki drugi put).  

duoBRO je naravno mnogo pomogao.

I onda smo čekali.

Nažalost, pokušaj iskorištavanja ljuske od jaja je bio neuspješan, jer su ljuske počele smrditi, i morali smo ih iznijeti na balkon. Trebam li spominjati da je grozno zahladilo, skroz nenormalno za ovaj period godine?! Sjeme i rasad moraju biti na temperaturi od 25C, tako da smo čekali da proklija sjeme koje smo ostavili u kući, na prozorskoj daski.

Za par dana su se pojavile malene stabljikice, sa skroz malenim listićima, a prije par dana su izgledale ovako.

Sada su se počeli pojavljivati dva nova listića. Kada oni malo narastu, prebacit ćemo rasad u veće čaše, i tek onda na balkon. Vidjet ćemo još kako će to sve proći, ali mi se nadamo najboljem.

Imam u planu da zasadimo još neke biljkice, ali o tome u drugom postu, kada stignu topli dani. Valjda će ova zima napokon odustati...

Svjetski dan Down sindroma

Tekst preuzet sa facebook stranice Udruženja "Život sa Down sindromom":
"Svjetski dan Down sindroma se obilježava na 21.3., datum koji u sebi nosi simboliku i jedinstvenost obilježja Down sindroma, a to je 3 kromosoma na 21 paru kromosoma. Pozivamo vas da se i vi, kao i mnoge druge osobe iz javnog života, u cijelom svijetu i Evropi, uključite i obilježite Svjetski dan Down sindroma kao i svi ostali, nošenjem različitih šarenih čarapa. Nošenje različitih šarenih čarapa je zabavan i jednostavan način ukazivanja na različitost.
Ako smatrate da je različitost bogatstvo našem društvu, pokažite to čarapama! Ako se želite na ovaj način pridružiti obilježavanju Svjetskog dana Down sindroma, to možete učiniti sve do 21.03.2015."

Mi apsolutno smatramo da je različitost bogatstvo i podžavamo akciju nošenja šarenih čarapa. Uvijek sam sretna kada se malim stvarima može skrenuti pažnja na toliko velike i značajne stvari. Pozim vas da se uključite i podržite ovu akciju. Nosite sutra različite čarape! Ako ih budete slikali i objavljivali na socijalnim mrežama dodajte sljedeće hashtag-ove: 

#sarenecarape #socksbattle4DS #downsindrom 

Želim vam ugodan vikend.

Challenge day

Iako sam odredila srijedu kao dan za novi Izazov, mnogo je srijeda prošlo od kako sam zadnji put imala neki zadatak koji treba ispuniti.

Koliko se sjećam zadnji zadatak je bio završiti neke obaveze koje dugo stoje na to-do listi. I jesam, zaista. Neke velike projekte, koje sam uporno odlagala da započnem, sam pokrenula. Isto tako, neke sitnice, za koje uvijek smatram da se za čas mogu zavšiti su se bile nagomilale, pa mi je i za njih trebalo dosta vremene. Uglavnom, treba pokušati obaveze završavati što prije. Svima bude i bolje i lakše.

Eh sad novi Izazov.

POHVALITI NEKOGA UKOLIKO SMATRATE DA JE TO ZASLUŽIO/ZASLUŽILA 

Prije par dana, smo duoTATA i ja, prilikom povratka kući pričali o tome kako je lijepo kada neko prizna vaš trud i rad. Možda je to nešto što bi svakako uradili, ili što vam je obaveza da uradite, ali je fino dobiti par lijepih riječi. Nekako vas potakne da se i dalje trudite. Konkretno je duoTATA dobio komentar da je jako ljubazan od nekog korisnika sa kojim je samo telefonski razgovarao. Ništa specijalno. Ali, značilo mu je toliko da mi je to prepričao.

[source]

Onda smo dalje razgovarali kako bi bilo lijepo da i mi, kada primjetimo da je neko posvećen, ljubazan i da se trudi nešto uraditi, pronađemo način da pohvalimo tu osobu. Odmah smo se sjetili jednog momka koji radi na benzinskoj pumpi u našem kvartu koji je uvijek nasmijan, uvijek spreman za šalu i nekako pozitivan. I obećali smo sebi da ćemo poslati makar email njegovoj firmi kako bi rekli par lijepih riječi o njemu. Samo još moramo saznati kako se zove :)