Twin pregnancy photo session

Kako je samo divno fotografisati roditelje koji čekaju svoje malene srećice. Ne znam je li to nešto do mene, ali jednostvano u njihovom društvu se osjeti neka pozitivna energija, nešto prelijepo, divno...

Ovaj put smo imali sreću da slikamo dva srculenceta još uvijek u pupi :) 

Djevojčice su se već rodile i jedva čekamo da ih upoznamo i da ih uslikamo 'malo' drugačije.

Novogodišnji photo boot

Jeste li pokušali napraviti neki svoj photo boot? Možda je povod mogao biti nečiji rođendan? Ili ste obilježavali neki praznik...

Photo boot nije problem napraviti. Sve što vam treba je zanimljiva pozadina i po mogućnosti neki dodaci. Iako smo mi već u nekoliko navrata iskoritili ono što imamo u stanu za razne pozadine, doček nove godine je bio odličan povod i motiv da ubacimo i neke dodatke.

Nije ih bio problem napraviti. Ja sam inspiraciju pronašla ovdje.

Ako imate printer u boji možete sebi olakšati i samo odprintati ono što vam se sviđa, ali ja nisam bila sigurna koliko je će papir biti stabilan, pa sam upotrijebila kutije od pahuljica (karton je taman dovoljno tanak da se može fino izrezati, ali je i dovoljno čvrst da stoji kako treba). 

Znači na unutrašnjoj strani kartona, nacrtate ono što vam se sviđa: naočale, brkove, nos, leptir mašnu... najbolje od svega što ništa ne mora biti savršeno. Što luđe to bolje :) Izrežete ono što ste nacrtali i zalijepite štapić za ražnjiće sa strane. I to je to...

Naši jesu bili u novodišnjem folu, ali dosta njih se može iskoristiti za bilo koju priliku.

A ovaj backdrop smo kasnije iskoristili za jos jednu brzinsku foto sesiju da uslikamo male Mraziće :)

Nova godina je već odavno tu, ali nije loše podsjetiti se pazničnog raspoloženja ;)

Vukov Konak

Jeste li bili u Vukovom konaku? Mi smo za njih saznali sasvim slučajno, i jedva smo čekali da pronađemo neki slobodan vikend da ih posjetimo. Bilo je to prije dva mjeseca, ali vjerujem da će uskoro, kad snijeg zabijeli, biti jednako lijepo, možda i ljepše.

Vukov konak se nalazi 30 minuta daleko od Sarajeva, putem prema Hreši, u mjestu Vučja Luka. Nije baš pravac, sve je uzbrdo (ali i idete na planinu) i poprilično je uska cesta, ali ništa nije zabrinjavajuće, niti toliko strašno da biste trebali odustati. Kada stignete, parking vam je obezbjeđen.

Ono što je nas prvo dojmilo čim smo izašli iz auta je tišina. Nakon gradske buke, a manje-više i bilo kojeg izletišta koje možete posjetiti, čuti tišinu je iznenađujuće. Pri samom dolasku pred kuću, imala sam osjećaj kao da dolazim u svoju vikendicu, toliko je sve nekako opušteno, i taj osjećaj me nije napustio dok god smo bilo tamo. Krajnje ljubazni su bili i vlasnici i uposlenici.

Zanimljivo je spomenuti da su vlasnici ovog mjesta jedan bosanac i jedna finkinja, koji su se upoznali u Sloveniji. Sticajem okolnosti, i sudbine, trenutno žive u BiH, i imaju dvije djevojčice. Sa starijom se moja mala ekipa igrala, i mogu reći da je jako mila i draga, a mlađa se bila skroz majušna bebica kada smo je vidjeli. Ako želite saznati nešto više o njihoj priči pročitajte ovo: http://vukovkonak.com/wearevukovkonak/

Kuća u kojoj je restoran, i u kojoj se može i prespavati, je više od 100 godina stara i nije napravljena na ovom mjestu, nego su je rastavili, prenijeli, i ponovo sastavili (ne pitajte me kako). 

Sve je, naravno napravljeno u planinskom stilu, i sve je jako prijatno. 

U Vukovom konaku, postoji i sauna (skandinavski uticaj :)) što je poprilično jedinstveno, pogotovo u ovakvom ambijentu.

Moja djeca su se odmah po dolasku udomaćila, pa su se bacili u istraživanje. Iitine igačke su sve pregledane i ispitane, popeli su se svugdje i zavirili gdje god su mogli. 

Igrali su se macom, sa kozama, bubama... cuku su izbjegavali. Nažalost magarci nisu bili tu tokom naše posjete, ali vjerujem da bi im i oni bili super zanimljivi.

Naručili smo domaći sok od zove koji je bio njam, njam. A za jelo, uštipke i čorbu. 

Sve je bilo preukusno i razumnih cijena.

Otišli smo malo i prošetati. Ovaj put smo se držali asfalta, ali vjerujem da ćemo sljedeći put napraviti malu turu kroz šumu.

Za kraj djeca imala malu kreativnu radionicu (Ita je htjela da slika, pa joj se duoBro pridružio, a mi smo pomogli oko ideje da slikaju sa cvijećem i sa 'tomicama').

I naravno, morala se isprobati i trampolina.

Sve u svemu, ovo je mjesto gdje se zaista možete opustiti u potpunosti. Moja ekipa je toliko uživala da niko nije htio da ide kući, iako smo na ovom mjestu proveli skoro cijeli dan.

Sve dodane informacije potražite na http://vukovkonak.com/. Nepu piše i blog, pa ako želite saznati još više posjetite http://mountrewild.org/

Overjoyed!

Doesn't take much to make this kid overjoyed :)

Just take him to the rails and find some trains and wagons, and he will even pose for photo (although he hate's it). If only I knew he will be so 'cooperative' I would avoid Angry Birds t-shirt, but nevermind,  I'm so happy cos duoTATA made these...

Kako rasporediti okvire za fotografije

Spominjala sam ranije kako smo ove godine krečili. Predpostavljam da svi znate kakve sve radove to donosi. Još ako paralelno radite na pripremama nekih aktivnosti, kao npr. odlazak na odmor, priprema djeteta za vrtić, nabavka polica za biblioteku i sl :), onda se to sve pretvori u ludnicu, kojoj se kraj ne nazire.

Ipak, nakon nekog vremena, sve počne dolaziti na svoje. Ja sam napokon u toj fazi. JUUPIIII!!!

Prije par dana sam završla projekat vezan za izmjenu okvira i fotografija koje se nalaze u našem hodniku. Krečenje je donijelo novu boju pa je spram toga trebalo i sve ostalo 'adaptirati'.

Iskreno da kažem i nije mi se to mjenjalo. Duuugo su me uveseljavali ti šareni okviri, odmah pri ulasku u stan. I fotografije koje su se tu nalazile su mi bile drage (osim možda dvije kojima nije bilo tu mjesto, ali eto, ostale su). Ipak došlo je vrijeme da se i taj 'kutak' stana osvježi :)

Prvo na redu je bio odabir okvira koji će mi trebati, odnosno koje ću zadržati i njihovo bojenje. Izbor se sveo na ove, i na još jedan dugački koji ste već vidjeli, ako pratite ovaj blog, u postu o slikanju bebe kako raste (u tom okviru je bila neka grafika za koju sam sigurna da u skorije vrijeme neće naći mjesto na našim zidovima, pa sam je izvadila, smotala, stavila u fotrolu i ostavila da čeka bolja vremena za nju, a okvir iskoristila).

Okviri nisu bili u lošem stanju tako da i nije bilo potrebno šmirglanje. Samo sam ih dobro očistila. Obojila sam ih mat autolakom (u FIS-u je jedna boca oko 5 KM).

Nakon što su se osušili, počela sam smišljati kako da ih rasporedim. Predhodna postavka je bila manje-više 'ad-hoc', jer svaki je okvir bio drugačiji, pa je neki nabacani fol bio čak i poželjan.

Sada je to ipak malo drugačije.

Označila sam na podu odprilike prostor koji imam na zidu pa sam probala nekoliko varijanti.

Nekako mi se najviše svidjelo da imam tu neku glavnu vertikalnu liniju (označena crvenom) oko koje se 'redaju' okviri. Ako budete u prilici da radite nešto slično moj je savjet da uvijek zamislite gdje bi ta glavna linija trebala biti, i onda prema njoj redate okvire. Može biti i horizontalno postavljena, sve zavisi sa kojim prostorom raspolažete.

Nakon ovog koraka sa odabrala slike koje će tu i stajati. Već sam imala neku užu selekciju, pa je samo trebalo odabrati finalne i podesiti dimenzije.

Eh sad, pošto je dosta okvira netipičnih dimenzija, ja sam velike formate složila tako da se mogu odprintati na A1 photo papiru. U galeriji BlackBox sam to i odprintala. Ako vas zanima evo link

Naš finalni rezultat izgleda ovako:

I evo za kraj, vidite da sam ubacila i dvije 'inspiracije' i baš mi se sviđa svaki dan to pročitati.

Obje sam sama napravila, ali jednu sam baš pođonila, tj. napravila sam je isto kao što je ona koju sam pronašla negdje na pinterestu, pa vam tu ne mogu dati da spasite, ali za drugu sam samo iskorisitila riječi, a dizajn je moj, tako da, evo, ako vam se sviđa, slobodno je sebi odprintajte

download

Nadam se da sam vam dala inspiraciju i poticaj da vam prazni okviri više ne stoje prazni ;) 

Etno selo Čardaci i 'family photo shooting' test

Sve ispod napisano predstavlja isključivo moje mišljenje i nikakvu naknadu ne dobivam u zamjenu za napisani komentar.

Možda bi bilo dobro da ovo napišem na engleskom jeziku, jer bi onda moglo koristiti nekim strancima, ali budimo realni, većina ljudi kojima će ovo biti zanimljivo je iz BiH, a obzirom da je ovo moja prva recenzija (ili nesto što bi trebalo nalikovati recenziji) neka bude na bosanskom :-)

I tako smo mi prošli vikend napokon otišli u etno selo Čardaci.

Imali smo naum to uraditi i ranije, jer smo od nekoliko prijatelja saznali da je lijepo i vrijedno putovanja. Ali taj prvi je plan je propao. Čak šta više, bio je totalno razočarenje. Naime, htjeli smo iskoristiti ponudu koja je objavljena na nekoj od onih stranica sa kuponima. Sreća da smo ih kontaktirali prije same kupovine, jer bi nam pare propale. Uposlenik koji se javio nije čak ni poslušao pitanje, nego je odmah na spomen kupona odgovorio da nema mjesta niti za jedan vikend u narednih 2 mjeseca! Ooookkkeeejjjj?!?!?

Ali nisam dozvolila da nas ovaj prvi kontakt natjera da nikad ne odemo, pa smo otišli na 'obdan' :-)

Pri samom ulasku sve izgleda jako lijepo i simpatično. Malene kolibice sa slatkim prozorčićima, ograđene bašticom punom cvijeća... ali ni jednoj kućici se ne može prići ako istu ne iznajmljujete.

Kafić, odnosno pivnica, što se nalazi kod onih visećih kišobrana, izgleda ok, ali nekako se i ne uklapa u tu cijelu etno priču, sa viskim barskim stolicama (mi nismo ulazili, možda je unutra ljepše) Kišobrani su preslatki. Jedna od onih stvari kad ih vidite pa se morate nasmješiti :-) samo mi nije jasno zašto nisu rašireni?! I budu li takvi ikad? Jer koliko sam slika upratila iz ovog etno sela, nisam ni jednu vidjela sa raširenim kišobranima.

Hodajući dalje preko drvenog mosta nalazi se vodenica i restoran Kod mlina. O restoranu imam samo riječi hvale. Sve je naravno u drvenom fazonu i jako je ugodno, pogotovo ako uspijete zauzeti sto na terasi. Iako je bila gužva i nesnosna sparina, konobari su bili više nego ljubazni. Brzi i uslužni. Možda nekoga i nije briga, ali wc je odličan, čist, mirisan i sa potpunom logistikom :)

Za cijene ne mogu reći ni da su skupe, a ni da su jeftine. Ja sam konkretno jela file pastrmke i zaista je bilo ukusno. Porcija je prilično velika i koštala je 15 KM.

Ima tu i mala šetnica, pa možete napraviti mali krug oko ribnjaka, a čini mi se da ima i neka opcija da sami ulovite ribu.

Moja najveća zamjerka na ovo mjesto je što ne postoji ništa namjenjeno za djecu. Big dislike! Toliko čuda napravljenih od drveta, a da nisu mogli napraviti ljulju, klackalicu ili barem ograđeni pješčanik koji je za dosta djece sve što im treba da se zabave. Pošto nije bilo nikakog parkića, a vodeni park Ribica, koji se nalazi u sklopu sela (mada mi ni to nema neke veze jedno s drugim) je odmah do restorana, duoBRO nam je probio glavu sa moljakanjem da ide na bazen!

Eh sad, najpozitivnija stvar ovog izleta je to što smo se nas četvoro natjerali da se 'matchy matchy' obučemo i pokušamo napraviti nekoliko porodičnih fotografija, tj. da probamo iskoristiti to okruženje. Ujedno je to bio test za porodično slikanje koje planiramo napraviti uskoro.

Nije bilo skroz uspješno, jer je stvarno bilo sparno pa smo se malo unervozili, ali evo, ja sam zadovoljna sa ovim.

Finalno da zaključim da ako idete bez djece, po mogućnosti na ručak i kratku šetnju, a da to bude u malo drugačijem ambijentu, onda ovo mjesto ima moje preporuke. Ali ako vodite djecu sa sobom, onda budite spremni na to da ćete ih nekako morati zabavljati i da mjesto nije baš 'kids oriented' pa je možda ipak bolje da idete negdje drugo (etno sela su se pojavila kao gljive poslije kiše i znam da ih ima i sa drugačijim konceptom ;) )

Baby growth - month by month

Remember the idea about keeping track of your baby growth?! Here is inspiration if you need it :)

If you read yesterdays post, then you know that duoSIS is now 1!!! (it still takes time to accept that), so I'm done with all 12 photos of her and I'm about to show you our final result :)

I didn't kept you updated about that little project, but I've been doing that photo shooting every month, with no excuses :) if you started this project yourself, then you know it is not so easy to remember to do it every month, you have to set up the props you were using, dress you baby especially for that occasion and I guess you and the baby have to be in good mood... so, it is not an easy job, and you got to force yourself to get it done, but trust me, when you see the final photo, you will be so proud and excited that you have something like that forever :)

Anyway, to keep story short, I played a bit with all those pics and here is the final result.

And here is the sneak preview of our entry room wall where we can enjoy those photos every day. I will make post about making those frames and tips to arrange them later on :)

And one more thing, before I sign out, you can keep track of your baby (actually toddler now) growth month by month, even after he/she turns one, but my plan is to do something else, much easier: take photo on every birthday with the number (you can go check again yesterdays post and see how duoSIS is holding number one)

Thanks for reading.