Kosili @duomama

Sve ispod napisano predstavlja isključivo moje mišljenje i nikakvu novčanu naknadu ne dobivam u zamjenu za napisani komentar.

Je li vam se ikad desilo da uđete u neku prostoriju, ugledate ili pomirišete nešto i time vratite sjećanja iz djetinjstva? Meni se to desilo prošle sedmice kada sam otvorila ovaj paketić:

Kosili! Ne znam postoji li iko iz moje generacije, sa ovih prostora, kome barem jednom, kosa nije oprana sa Kosili šamponom.

Sada Kosili ima i druge proizvode i mogu reći da svi jednako lijepo mirišu i orginalni proizvodi imaju odličan kvalitet. Mi smo iz ovog paketića isprobali kupku i šampon. Bude puuuno mirisne pjene ;)

Ne znam koliko ste upućeni, ali nedavno je bila afera sa Kosili proizvodima. Naime, pojavili su se plagijati koji su sadržavali jako štetne sastojke. Kosili je zato napravio akciju kojom će skrenuti pažnju na svoje orginalne proizvode. Prepoznat ćete ih po Švicarskom plusu u crvenom krugu.

 

Meni je jedino žao što je novom ambalažom izmjenjen onaj stari, dobro prepoznatiljivi oblik Kosili bočica. Sjećate se:

 I hvala Kosili za peškir sa posebno izvezenim imenom ;)

Vukov Konak

Jeste li bili u Vukovom konaku? Mi smo za njih saznali sasvim slučajno, i jedva smo čekali da pronađemo neki slobodan vikend da ih posjetimo. Bilo je to prije dva mjeseca, ali vjerujem da će uskoro, kad snijeg zabijeli, biti jednako lijepo, možda i ljepše.

Vukov konak se nalazi 30 minuta daleko od Sarajeva, putem prema Hreši, u mjestu Vučja Luka. Nije baš pravac, sve je uzbrdo (ali i idete na planinu) i poprilično je uska cesta, ali ništa nije zabrinjavajuće, niti toliko strašno da biste trebali odustati. Kada stignete, parking vam je obezbjeđen.

Ono što je nas prvo dojmilo čim smo izašli iz auta je tišina. Nakon gradske buke, a manje-više i bilo kojeg izletišta koje možete posjetiti, čuti tišinu je iznenađujuće. Pri samom dolasku pred kuću, imala sam osjećaj kao da dolazim u svoju vikendicu, toliko je sve nekako opušteno, i taj osjećaj me nije napustio dok god smo bilo tamo. Krajnje ljubazni su bili i vlasnici i uposlenici.

Zanimljivo je spomenuti da su vlasnici ovog mjesta jedan bosanac i jedna finkinja, koji su se upoznali u Sloveniji. Sticajem okolnosti, i sudbine, trenutno žive u BiH, i imaju dvije djevojčice. Sa starijom se moja mala ekipa igrala, i mogu reći da je jako mila i draga, a mlađa se bila skroz majušna bebica kada smo je vidjeli. Ako želite saznati nešto više o njihoj priči pročitajte ovo: http://vukovkonak.com/wearevukovkonak/

Kuća u kojoj je restoran, i u kojoj se može i prespavati, je više od 100 godina stara i nije napravljena na ovom mjestu, nego su je rastavili, prenijeli, i ponovo sastavili (ne pitajte me kako). 

Sve je, naravno napravljeno u planinskom stilu, i sve je jako prijatno. 

U Vukovom konaku, postoji i sauna (skandinavski uticaj :)) što je poprilično jedinstveno, pogotovo u ovakvom ambijentu.

Moja djeca su se odmah po dolasku udomaćila, pa su se bacili u istraživanje. Iitine igačke su sve pregledane i ispitane, popeli su se svugdje i zavirili gdje god su mogli. 

Igrali su se macom, sa kozama, bubama... cuku su izbjegavali. Nažalost magarci nisu bili tu tokom naše posjete, ali vjerujem da bi im i oni bili super zanimljivi.

Naručili smo domaći sok od zove koji je bio njam, njam. A za jelo, uštipke i čorbu. 

Sve je bilo preukusno i razumnih cijena.

Otišli smo malo i prošetati. Ovaj put smo se držali asfalta, ali vjerujem da ćemo sljedeći put napraviti malu turu kroz šumu.

Za kraj djeca imala malu kreativnu radionicu (Ita je htjela da slika, pa joj se duoBro pridružio, a mi smo pomogli oko ideje da slikaju sa cvijećem i sa 'tomicama').

I naravno, morala se isprobati i trampolina.

Sve u svemu, ovo je mjesto gdje se zaista možete opustiti u potpunosti. Moja ekipa je toliko uživala da niko nije htio da ide kući, iako smo na ovom mjestu proveli skoro cijeli dan.

Sve dodane informacije potražite na http://vukovkonak.com/. Nepu piše i blog, pa ako želite saznati još više posjetite http://mountrewild.org/

Etno selo Čardaci i 'family photo shooting' test

Sve ispod napisano predstavlja isključivo moje mišljenje i nikakvu naknadu ne dobivam u zamjenu za napisani komentar.

Možda bi bilo dobro da ovo napišem na engleskom jeziku, jer bi onda moglo koristiti nekim strancima, ali budimo realni, većina ljudi kojima će ovo biti zanimljivo je iz BiH, a obzirom da je ovo moja prva recenzija (ili nesto što bi trebalo nalikovati recenziji) neka bude na bosanskom :-)

I tako smo mi prošli vikend napokon otišli u etno selo Čardaci.

Imali smo naum to uraditi i ranije, jer smo od nekoliko prijatelja saznali da je lijepo i vrijedno putovanja. Ali taj prvi je plan je propao. Čak šta više, bio je totalno razočarenje. Naime, htjeli smo iskoristiti ponudu koja je objavljena na nekoj od onih stranica sa kuponima. Sreća da smo ih kontaktirali prije same kupovine, jer bi nam pare propale. Uposlenik koji se javio nije čak ni poslušao pitanje, nego je odmah na spomen kupona odgovorio da nema mjesta niti za jedan vikend u narednih 2 mjeseca! Ooookkkeeejjjj?!?!?

Ali nisam dozvolila da nas ovaj prvi kontakt natjera da nikad ne odemo, pa smo otišli na 'obdan' :-)

Pri samom ulasku sve izgleda jako lijepo i simpatično. Malene kolibice sa slatkim prozorčićima, ograđene bašticom punom cvijeća... ali ni jednoj kućici se ne može prići ako istu ne iznajmljujete.

Kafić, odnosno pivnica, što se nalazi kod onih visećih kišobrana, izgleda ok, ali nekako se i ne uklapa u tu cijelu etno priču, sa viskim barskim stolicama (mi nismo ulazili, možda je unutra ljepše) Kišobrani su preslatki. Jedna od onih stvari kad ih vidite pa se morate nasmješiti :-) samo mi nije jasno zašto nisu rašireni?! I budu li takvi ikad? Jer koliko sam slika upratila iz ovog etno sela, nisam ni jednu vidjela sa raširenim kišobranima.

Hodajući dalje preko drvenog mosta nalazi se vodenica i restoran Kod mlina. O restoranu imam samo riječi hvale. Sve je naravno u drvenom fazonu i jako je ugodno, pogotovo ako uspijete zauzeti sto na terasi. Iako je bila gužva i nesnosna sparina, konobari su bili više nego ljubazni. Brzi i uslužni. Možda nekoga i nije briga, ali wc je odličan, čist, mirisan i sa potpunom logistikom :)

Za cijene ne mogu reći ni da su skupe, a ni da su jeftine. Ja sam konkretno jela file pastrmke i zaista je bilo ukusno. Porcija je prilično velika i koštala je 15 KM.

Ima tu i mala šetnica, pa možete napraviti mali krug oko ribnjaka, a čini mi se da ima i neka opcija da sami ulovite ribu.

Moja najveća zamjerka na ovo mjesto je što ne postoji ništa namjenjeno za djecu. Big dislike! Toliko čuda napravljenih od drveta, a da nisu mogli napraviti ljulju, klackalicu ili barem ograđeni pješčanik koji je za dosta djece sve što im treba da se zabave. Pošto nije bilo nikakog parkića, a vodeni park Ribica, koji se nalazi u sklopu sela (mada mi ni to nema neke veze jedno s drugim) je odmah do restorana, duoBRO nam je probio glavu sa moljakanjem da ide na bazen!

Eh sad, najpozitivnija stvar ovog izleta je to što smo se nas četvoro natjerali da se 'matchy matchy' obučemo i pokušamo napraviti nekoliko porodičnih fotografija, tj. da probamo iskoristiti to okruženje. Ujedno je to bio test za porodično slikanje koje planiramo napraviti uskoro.

Nije bilo skroz uspješno, jer je stvarno bilo sparno pa smo se malo unervozili, ali evo, ja sam zadovoljna sa ovim.

Finalno da zaključim da ako idete bez djece, po mogućnosti na ručak i kratku šetnju, a da to bude u malo drugačijem ambijentu, onda ovo mjesto ima moje preporuke. Ali ako vodite djecu sa sobom, onda budite spremni na to da ćete ih nekako morati zabavljati i da mjesto nije baš 'kids oriented' pa je možda ipak bolje da idete negdje drugo (etno sela su se pojavila kao gljive poslije kiše i znam da ih ima i sa drugačijim konceptom ;) )