Svjetski dan Down sindroma

Tekst preuzet sa facebook stranice Udruženja "Život sa Down sindromom":
"Svjetski dan Down sindroma se obilježava na 21.3., datum koji u sebi nosi simboliku i jedinstvenost obilježja Down sindroma, a to je 3 kromosoma na 21 paru kromosoma. Pozivamo vas da se i vi, kao i mnoge druge osobe iz javnog života, u cijelom svijetu i Evropi, uključite i obilježite Svjetski dan Down sindroma kao i svi ostali, nošenjem različitih šarenih čarapa. Nošenje različitih šarenih čarapa je zabavan i jednostavan način ukazivanja na različitost.
Ako smatrate da je različitost bogatstvo našem društvu, pokažite to čarapama! Ako se želite na ovaj način pridružiti obilježavanju Svjetskog dana Down sindroma, to možete učiniti sve do 21.03.2015."

Mi apsolutno smatramo da je različitost bogatstvo i podžavamo akciju nošenja šarenih čarapa. Uvijek sam sretna kada se malim stvarima može skrenuti pažnja na toliko velike i značajne stvari. Pozim vas da se uključite i podržite ovu akciju. Nosite sutra različite čarape! Ako ih budete slikali i objavljivali na socijalnim mrežama dodajte sljedeće hashtag-ove: 

#sarenecarape #socksbattle4DS #downsindrom 

Želim vam ugodan vikend.

Challenge day

Iako sam odredila srijedu kao dan za novi Izazov, mnogo je srijeda prošlo od kako sam zadnji put imala neki zadatak koji treba ispuniti.

Koliko se sjećam zadnji zadatak je bio završiti neke obaveze koje dugo stoje na to-do listi. I jesam, zaista. Neke velike projekte, koje sam uporno odlagala da započnem, sam pokrenula. Isto tako, neke sitnice, za koje uvijek smatram da se za čas mogu zavšiti su se bile nagomilale, pa mi je i za njih trebalo dosta vremene. Uglavnom, treba pokušati obaveze završavati što prije. Svima bude i bolje i lakše.

Eh sad novi Izazov.

POHVALITI NEKOGA UKOLIKO SMATRATE DA JE TO ZASLUŽIO/ZASLUŽILA 

Prije par dana, smo duoTATA i ja, prilikom povratka kući pričali o tome kako je lijepo kada neko prizna vaš trud i rad. Možda je to nešto što bi svakako uradili, ili što vam je obaveza da uradite, ali je fino dobiti par lijepih riječi. Nekako vas potakne da se i dalje trudite. Konkretno je duoTATA dobio komentar da je jako ljubazan od nekog korisnika sa kojim je samo telefonski razgovarao. Ništa specijalno. Ali, značilo mu je toliko da mi je to prepričao.

[source]

Onda smo dalje razgovarali kako bi bilo lijepo da i mi, kada primjetimo da je neko posvećen, ljubazan i da se trudi nešto uraditi, pronađemo način da pohvalimo tu osobu. Odmah smo se sjetili jednog momka koji radi na benzinskoj pumpi u našem kvartu koji je uvijek nasmijan, uvijek spreman za šalu i nekako pozitivan. I obećali smo sebi da ćemo poslati makar email njegovoj firmi kako bi rekli par lijepih riječi o njemu. Samo još moramo saznati kako se zove :)

Nešto o djeci, doktorima i antibioticima

Zaista se trudim ne čitati, a pogotovo ne promovirati negativne vijesti. Mislim da razni portali rade isuviše dobro taj posao. 

Međutim, kada se u životu sretnete sa situacijom koja nikako nije dobra za vas, a pogotovo ako nije dobra za vaše dijete, onda se osjećam dužnom ipak podijeliti takvu informaciju. Ipak neću otkrivati identite ljudi koji su uključeni u ovaj slučaj, iako bi možda trebala imenovati one koji svoj posao ne rade kako bi trebali. Moja namjera je samo povećati dozu opreza i podstaknuti provjeru i informisanje o bilo čemu.

Evo o čemu se radi...

Malena kćerkica mojih prijatelja je dobila visoku temperaturu sa svim popratnim simptomima kao što je slinjenje, kašljanje, malaksalost. Naravno odveli su je na pregled u pripadajući dom zdravlja. Doktorica koja ih je primila je pregledala dijete i konstatovala da ima jaku upalu grla i prepisala joj antibiotski sirup. Pri tome nije čak ni pitala koja je težina djeteta, da ne spominjem da je nije izvagala u ordinaciji. Nalaz krvi nije ni spomenula. Manje-više sve standardno... Roditelji su otišli u apoteku, preuzeli propisani sirup bez komentara o količini i o učestalosti davanja sirupa.

Predpostavljate kuda ovo vodi?

Kada su stigli kući, mama je detaljno pročitala upustvo o upotrebi i zaključila da je prepisana doza u odnosu na težinu djevojčice, blago rečeno, prevelika. Naime, prema uputstvu za dijete njene težine dnevna doza ne bi trebala prelaziti 250mg, a prepisano joj je 750mg!!!

[source]

Ipak, mama joj je dala ovu dozu, jer naravno smatra da doktori savjesno rade svoj posao i bolje znaju od roditelja. Ipak, sumnja je ostala i sutra se posavjetovala sa prijateljicom koja je farmaceut. Ona joj je potvrdila da prepisana doza ne odgovara niti uzrastom, niti kilažom koju djevojčica ima. Nakon konsultacija sa još jednim farmaceutom, smanjili su dozu sa 3x4ml na 2x3ml - znači dulpo manji unos u toku 24 sata.

Nije mi cilj dovoditi u pitanje rad i odluke koje doktori, pogotovo pedijatri donose, ali smatram da treba upozoriti roditelje da se raspituju, da provjeravaju, pitaju i razjasne sve što im nije jasno. Naravno da je teško racionalno razmišljati kada imate bolesno dijete i naravno da ćete poslušati sve što vam doktori kažu, ali ipak... I da, sigurno ćete naići na mnogo komentara kako se 'pravite pametni', ali u cilju zaštite sebe i svoje porodice budite pametni i uporni koliko god možete i trebate.

Htjela bi još dodati da u ovoj konkretnoj situaciji šteta nije velika. Naime, prevelika doza antibiotika neće prouzrokovati velike probleme, osim što će još više narušiti ionako krhak imunitet male djece i naravno dovodi do sigurne pojave proljeva. Ali, ovakve situacije ipak šalju alarm!